Prošlo je šezdeset devet godina od historijske odluke o dizanju ustanka protiv fašističkog i nacističkog okupatora i domaćih pomagača u tadašnjoj Jugoslaviji, čime su se narodi ovih prostora, prvenstveno srpski narod, svrstali na stranu pobjedničke antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.

Razgovarao sam s mnogim članovima porodica žrtava genocida u Srebrenici, pitajući ih šta je njihova poruka koju bih danas mogao da prenesem. Svi, bez izuzetka, naglasili su istinu i pravdu, ali niko od njih nije govorio o osveti. Nakon strašnih gubitaka i patnji koje su im priredili njihovi zlotvori, ovakav odnos zadivljuje svojm civilizovanošću i ljudskom dobrotom.

Zahvaljujem za poziv da govorim danas, ovdje, u Dolini heroja, na ovom svojevrsnom času historije pod otvorenim nebom, posvećenom obilježavanju velike Bitke na Sutjesci maja i juna 1943. godine. Danas, šezdeset i sedam godina poslije Bitke na Sutjesci, sjećamo se veličanstvene pobjede partizana nad okupatorom i njegovim pomagačima, koja je bila bitka prekretnica za konačan uspjeh i pobjedu partizanskog pokreta tadašnje Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu.

Bosna i Hercegovina je postigla veliki napredak od sastanaka u Zagrebu i Solunu. Danas je Bosna i Hercegovina nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Također, potpisala je Akcioni plan za članstvo u NATO-u, te Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji. Danas Bosna i Hercegovina učestvuje u inicijativama za izgradnju mira u cijelom svijetu, te je, od zemlje kojoj su potrebne mirovne inicijative, prerasla u zemlju učesnicu mirovnih inicijativa.

Zadovoljstvo mi je obratiti vam se na ovoj jubilarnoj, desetoj sesiji Igmanske inicijative i poželjeti dobrodošlicu. Posebno mi je drago što Sarajevo i Bosna i Hercegovina danas imaju priliku ugostiti šefove država sve tri susjedne zemlje – Crne Gore, Hrvatske i Srbije – predsjednika Vujanovića, predsjednika Josipovića i predsjednika Tadića.

Prije osamnaest godina Bosna i Hercegovina je postala članica Ujedinjenih nacija. Za tih osamnaest godina, BiH je prešla težak put od zemlje koja je pretrpjela najgore zločine protiv civilnog stanovništva u Evropi od Drugog svjetskog rata, do nestalne članice Vijeća sigurnosti i aktivne učesnice u mirovnim naporima međunarodne zajednice.

Prošlo je osamnaest godina od osnivanja Vojske Republike Srpske i pet godina od formiranja 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka u okviru reformisanih Oružanih snaga BiH. Osamnaest godina u radu neke organizacije i institucije, kao i u životu čovjeka, ima prelomni značaj u stvarnom i simboličkom smislu. To je godina sticanja punoljetstva, zrelosti i sposobnosti da se brinemo o sebi.

Danas, na ovom mjestu, sjećamo se herojskog podviga jasenovačkih logoraša, koji su prije šezdeset i pet godina, u očajničkom proboju, srušili žice i ograde i zakoračili u slobodu, sjećamo se i stradanja nevinih žrtava logora smrti, koji je odnio stotine hiljada ljudskih života, Srba, Jevreja, Roma i pripadnika drugih naroda.

Kao suverena i demokratska zemlja imamo pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini, kao što smo to i do sada činili. Vrijeme je da svaki pojedinac, dakle, svaki građanin ove zemlje, mudro iskoristi to pravo i dobije upravo ono što želi. Pokušajmo vratiti povjerenje među ljudima, budimo ustrajni i prepoznajmo ono što nam je zajedničko, ono što je vrijedno i ljudsko. Jedino tako ćemo svakom ponaosob uspjeti vratiti dostojanstvo i ponos, ono što nas čini dobrim ljudima.