Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića na prijemu povodom Dana nezavisnosti BiH
Poštovani građani Bosne i Hercegovine!
Vaše ekselencije!
Dame i gospodo!
Prije tačno 20 godina građani Bosne i Hercegovine, tačnije ogromna većina nas Bosanaca i Hercegovaca, odgovorila je potvrdno na referendumsko pitanje koje je uvijek korisno i vrijedno ponoviti: ''Da li ste za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i građana''?
U tadašnjem historijskom kontekstu bilo je to hrabro i pošteno pitanje. Hrabro jer je tada pitanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine značilo neumitno suočavanje i sukob s brutalnom i krvavom politikom i silom kojom je ta politika raspolagala, a koja je već gazila i palila prostore bivše Jugoslavije i koja nam je već jasno stavila do znanja da je protiv i Bosne i Hercegovine i protiv svakojake ravnopravnosti njenih ljudi, a bilo je to pošteno pitanje jer se uz nezavisnost podrazumijevala i ravnopravnost svih naroda i građana.
Ako malo bolje pogledamo u razmislimo, lako ćemo uočiti da se u tom, naizgled jednom jednostavnom pitanju, zapravo, nalaze tri vezana pitanja, tri, rekao bih, osnovna pojma tadašnje, današnje, ali i buduće Bosne i Hercegovine: pitanje nezavisnosti, pitanje ravnopravnosti naroda i pitanje ravnopravnosti građana. Ta tri pitanja su, bila i jesu, neraskidivo vezana. I tada je bilo jasno, kao što je uostalom i danas, da ako samo jedno nedostaje, cijela Bosna i Hercegovina ima problema.
Nažalost, u sadašnjem vremenu, iskreno govoreći, nešto nedostaje.
Bosna i Hercegovina danas jeste nezavisna država. Bez obzira voljeli to neki ili ne, obilježavali današnji dan kao praznik ili ne, Bosna i Hercegovina kao nezavisna država stoji i postoji. Čak i najveći protivnici Bosne i Hercegovine danas moraju priznati tu činjenicu kao realnost.
Međutim, šta je danas sa, “uvjetno rečeno”, ostatkom referendumskog pitanja?
Gdje smo danas sa ravnopravnošću naroda, ali i ravnopravnošću građana u sadašnjoj Bosni i Hercegovini? Odgovor je, bojim se, porazan. Niti su svi narodi, niti su svi građani kao pojedinci, danas ravnopravni u Bosni i Hercegovini. Nažalost, u današnjoj Bosni i Hercegovini, uvijek je neko negdje, na nekom dijelu teritorije naše zemlje, neravnopravan. Iz te činjenice danas proizlaze najveći politički problemi Bosne i Hercegovine.
Potpun odgovor na referendumsko pitanje iz 1992. godine nije dat. Ostvarena nezavisnost države nije pratila ravnopravnost naroda i građana. Iako imam svoje mišljenje i stav zašto je to tako i ko je sve odgovoran ili kriv za to, ne želim sada da to pitanje otvaram. Ne želim da ga otvaram zbog činjenice da mi se čini mnogo bitnijim, životno važnijim, kako izaći iz ove situacije, kako odgovoriti na druga dva, preostala, referendumska pitanja iz 1992. godine-kako doći do istinske, ne lažne, farsične, ravnopravnosti naroda i građana u cijeloj Bosni i Hercegovini. Imamo li mi snage za to?
Imamo li volje i snage da bar našoj djeci, kada već nismo sami sebi, osiguramo Bosnu i Hercegovinu u kojoj će biti ravnopravni ljudi, živjeti bez straha od neizvjesne budućnosti?
Na današnjoj političkoj generaciji ljudi, kojima je narod Bosne i Hercegovine dao čast i pravo da odlučuju, velika je odgovornost, ali istovremeno i prilika da u potpunosti odgovore na referendumsko pitanje i ispune očekivanja iz marta 1992., pa čak i očekivanja onih koji se tada nisu bili ni rodili, a danas su naša djeca.
Prvi test ćemo imati vrlo brzo, u toku ove godine. Ne dozvolimo da nam u ovoj godini eskaliraju pitanja Mostara i Srebrenice, jer ta dva pitanja daleko prevazilaze značaj samih tih gradova i imaju reperkusije na cijelu zemlju.
Možda baš na ova dva grada možemo pokazati spremnost da našu državu pravimo boljom, državom svih nas Bosanaca i Hercegovaca, državu ravnopravnih naroda i građana.
Pokažimo se kao ljudi koji idu dalje od samo svojih interesa. Pokažimo se kao odgovorni ljudi i političari koji će voditi računa ne samo o svom interesu, nego i željama i težnjama onih koji ne pripadaju našoj političkoj, etničkoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj grupaciji. Mislimo i na potrebe, želje, strahove i drugih, a ne samo „naših“! Mislimo na našu zemlju i našu budućnost.
Dvadeset godina, koje brzo prođu, u ljudskom životu su puno vremena. U historijskom smislu je to gotovo neprimjetan trenutak.
Kako god to posmatrali, iz ljudskog ili historijskog ugla, svejedno je, za nekih dvadeset godina, koje će, ponavljam, brzo proći, neki drugi ljudi koji će stajati na ovom mjestu gdje mi danas stojimo, cijeniće nas po tome šta smo uradili za ovu zemlju i njene ljude i da li smo ispunili ono što je velika većina Bosanaca i Hercegovaca tražila još 1992., da li smo im osigurali nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i građana.
Odgovor i moć da to uradimo jeste danas u našim rukama! Učinimo sve da Bosanci i Hercegovci dobiju upravo ono što su tražili 1992. na referendumu!
Poštovani Bosanci i Hercegovci, želim vam sretan 1. mart, Dan nezavisnosti naše domovine, naše Bosne i Hercegovine!
Hvala za pažnju!
Foto galerija