Vaše ekselencije,
Dame i gospodo,
Dragi prijatelji,
Hvala vam što ste se odazvali pozivu da zajedno obilježimo Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Dan državnosti je dan kada se podsjećamo na događaje potvrđivanja historijsko-pravnog kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine.
Ovo je dan kada – u svjetlu hiljadugodišnje opstojnosti naše zemlje – treba jasno da sagledamo našu sadašnjost i razgovjetnije projiciramo našu budućnost.
Dan državnosti utemeljen
je u događaju koji se zbio prije 74 godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata,
najstrašnijeg rata koji je svijet do tada vidio. Bio je to sveopći ratni sukob u kojem je Bosna
i Hercegovina bila poprište najžešćih i najdugotrajnijih bitaka u ovom dijelu
Evrope. U suprotstavljanju fašističkim
silama zla, nasilja i nepravde i u borbi za slobodu i za zajedništvo i ravnopravnost,
narodi i građani Bosne i Hercegovine podnijeli su ogromne žrtve i platili
visoku cijenu.
Ta borba naroda i
građana Bosne i Hercegovine za pravdu i slobodu dobila je svoj temeljni
institucionalni izraz 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu, odnosno
Varcar-Vakufu, donošenjem Rezolucije Zemaljskog
antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, najvišeg
državnog organa antifašističke borbe i nosioca bosanskohercegovačke državnosti.
Po završetku tog rata, Bosna i Hercegovina je postala ravnopravna članica jugoslavenske
državne zajednice.
Nepunih pola stoljeća kasnije, Bosna i Hercegovina
je stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država i punopravna članica Ujedinjenih
naroda. Nažalost, ubrzo potom, bila je izložena agresiji i doživjela sudbinu najveće
žrtve u procesu propadanja socijalističkih poredaka u Evropi i nasilnom raspletu
jugoslavenske krize. Nakon četiri godine ratnih razaranja, ljudske patnje i
stradanja, politički lideri toga vremena iskazali su mudrost i hrabrost
potpisavši sporazum koji je okončao rat i donio mir u Bosni i Hercegovini.
Potvrđujući državno-pravni kontinuitet Bosne i
Hercegovine i temelje njezine državnosti – u ravnopravnosti svih njenih naroda
i građana i u afirmaciji ljudskih prava i suprotstavljanju svim oblicima
diskriminicije – taj mirovni sporazum je suštinski potvrdio načela ZAVNOBiH-a i
stvorio pretpostavke za reintegraciju bosanskohercegovačkog društva, jačanje institucija
države i obnavljanje ratom pokidanih veza među pripadnicima različitih etničkih
i vjerskih zajednica koje su građene stoljećima.
Dame i gospodo,
Ovogodišnji Dan državnosti Bosne i Hercegovine
obilježavamo u okolnostima okončanja rada Haškog tribunala i završavanja jednog
razdoblja u postdejtonskoj historiji naše zemlje.
Budući da svakodnevno iskazujemo svoja viđenja primjene
Dejtonskog sporazuma, želim istaknuti dvostruku važnost djelovanja Haškog
tribunala za stabilizaciju mira, za oporavak bosanskohercegovačkog društva i za
uspješno kretanje Bosne i Hercegovine na evropskom putu.
Haški tribunal je institucija Ujedinjenih naroda. On
predstavlja Ujedinjene narode, a time i čitav civilizirani svijet. I naša je državna obaveza prihvatanje i poštivanje
njegovih odluka. Njegova je ključna vrijednost u pravosudnoj usmjerenosti na
individualnu odgovornost u događajima i zbivanjima kod kojih se lako podliježe
iskušenju da se individualna odgovornost zanemari na račun etničkog ili nekog
nekog drugog kolektiviteta i da se odgovornost pojedinca zamijeni kolektivnom
krivicom.
Zato je uznemiravajuće osporavanje presuda Haškog
tribunala od onih koji se usuđuju poistovijetiti cijeli narod s pojedincima osuđenim
za najteže zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata,
proglašavajući presuđene zločince nacionalnim herojima. Takvi prelaze s druge
strane moralnih normi i pravnih kriterija i njihovi istupi – u kojima nema nimalo
suosjećanja za žrtve zločina, ali ni odgovornosti prema vlastitom narodu – svjedočanstva
su dvostrukog poraza ljudskosti.
Premda su presude Haškog tribunala daleko od potpunog
udovoljavanja pravdi za sve počinjene zločine i nepravde, imamo razloga da
budemo ohrabreni njegovim učincima i da računamo na oslobađajući odnos prema
prošlosti i na građenje zajedničkog odnosa prema budućnosti naše zemlje.
Siguran sam da su pravda i svijet i najtješnji odnos
svijeta i pravde, usprkos svim iskušenjima i razočarenjima, životno
opredjeljenje većine građana Bosne i Hercegovine, većine pripadnika svakog
bosanskohercegovačkog naroda.
U Bosni i Hercegovini se uvijek vjerovalo i vjeruje
se i dan danas, da svijet bez pravde ne zaslužuje da postoji. To je konstanta njezine
tradicije, kulture i opstojnosti. To je,
siguran sam, i jamstvo njezine evropske budućnosti, način i zalog njezine trajne
povezanosti sa svijetom.
Bez obzira na sve, nastavit ćemo insistirati na
pravdi i istinoljubivosti.
Pravda se ne može mjeriti nečijom vjerskom ili
nacionalnom pripadnošću. Kao što ni
zločini, podvale i vijekovna lukavstva koja rađaju nepravde ne mogu biti
suštinski promijenjeni ako ih ogrnemo u kvazipatriotsko ruho. Zločin je zločin, nepravda je nepravda, bez
obzira ko i u čije ime ih počinio.
Druga izuzetno važna konstanta u historiji
bosanskohercegovačkog društva jeste tradicija kulturnog, etničkog i religijskog
pluralizma i raznolikosti koja je istkana kroz hiljadugodišnji suživot, toleranciju
i poštivanje među njenim građanima, bez obzira na njihovu etničku i vjersku
pripadnost.
Bosna i Hercegovina i njeni građani i narodi su kroz
cijelu historiju plaćali visoku cijenu da odbrane i očuvaju taj jedinstveni
bosanskohercegovački pluralizam i raznolikost. I bez obzira na tu visoku cijenu, nikada nisu
odustali od toga. I siguran sam da
nikada i neće jer bi time odustali od bića ove zemlje, od pozitivnog veziva
koje njenu kompleksnu strukturu vijekovima drži na okupu.
Ta ideja Bosne i Hercegovine je danas – možda više
neko ikada prije – pod teškim i kombiniranim udarima iz mnogo pravaca. Napadaju
je – i napadaju nas koji je branimo – oni koji se te ideje boje. Napadaju je
one snage koje vjeruju da budućnost leži u dezintegraciji, izolaciji i
isključivosti. Napadaju je oni koji žele da izazivaju, šire i produbljuju
etničke i vjerske razdore i sukobe. Napadaju je zato jer je ta ideja u svojoj biti
antifašistička. Zato jer je ona inkluzivna, integraciona i progresivna.
Mnogi se danas pitaju je li duh ZAVNOBiH-a i dalje
živ u Bosni i Hercegovini. Itekako je živ. On nikada nije ni prestao da živi u
srcima ogromne mase dobronamjernih ljudi. I stoga će živjeti zauvijek. Mi ćemo
uvijek iznova obnavljati i jačati vrijednosti ZAVNOBiH-a. To je naša
svakodnevnica. Mi nikada nismo drugačije ni živjeli. Bosanski čovjek ne umije
da mrzi. Naši ljudi ne prihvataju
mržnju. To nije prirodno stanje njihovog duha i bića.
Bez obzira na sve napade, otpore i krize, Bosna i
Hercegovina se sporo, ali neumitno kreće u pravom smjeru, ka cilju koji je
zacrtan 25. novembra 1943. godine. Bosnu i Hercegovinu postepeno i zajedno
gradimo kao sigurnu i prosperitetnu državu, u kojoj se poštuju ljudska i svaka
druga prava i koja je snažno usmjerena ka integraciji u Evropsku uniju i NATO.
Fašizam svoje lice pokazuje u svemu. I zato je
potrebno da se danas svi kao užeta prihvatimo ideje ZAVNOBiH-a, jedine istinske,
svima bliske ideje za koju se vrijedi boriti. Mir, prijateljstvo s komšijama,
borba protiv svakog zla. Na svima nama je da se za takvu Bosnu i Hercegovinu u
budućnosti borimo još jače, da svim građanima ove zemlje osiguramo jasnu
perspektivu i vratimo dostojanstvo koje zaslužuju.
Građane Bosne i Hercegovine pozivam da se ne
obeshrabruju krizama u koje nas povremeno guraju. Sve te probleme i poteškoće
zajedno ćemo nadvladati. Kao što smo i svaki put do sada.
Mi koji nastojimo očuvati pluralistički i
tolerantni duh bosanskohercegovačke države i društva nikada nećemo dozvoliti da
ideja Bosne i Hercegovine, zajedništva i ravnopravnosti bude poražena. Kao i
uvijek do sada, istrajat ćemo u naporima da prevaziđemo podjele i nastavimo
graditi inkluzivno, otvoreno, pravedno i tolerantno društvo i državu u kojima
će naše različitosti i naš pluralizam biti izvor prosperiteta, pokretač
saradnje i most koji spaja sve naše narode i građane.
Zato podignimo čela. I budimo ponosni na svoju državu
i na put kojim smo prošli. Bosna i Hercegovina je naša jedina domovina. Ovo je
zemlja u kojoj su živjeli naši preci. U njoj će živjeti i naši potomci. I, uvjeren
sam, uživati svijetlu budućnost.
U to ime i s tim mislima, čestitam vama i svim
građanima Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Hvala.