Rođen 1941. godine, u jeku Drugog svjetskoga rata kada je međunarodni poredak grubo narušen agresijom a čitavim narodima je zaprijećeno nestankom - lord Ashdown je do kraja svog života bio veliki borac za vrijednosti slobodnog svijeta.
Dame i gospodo,
Bosna i Hercegovina je ostala bez
velikog prijatelja. Njegova domovina, Velika Britanija, ostala je bez vrsnog političara i diplomate, a svijet
bez mudrog i dobrog čovjeka.
Danas smo se okupili da mu odamo
poštu, koju je zaslužio svojim djelima.
Rođen 1941. godine, u jeku Drugog
svjetskoga rata kada je međunarodni poredak grubo narušen agresijom a čitavim
narodima je zaprijećeno nestankom - lord Ashdown je do kraja svog života bio
veliki borac za vrijednosti slobodnog svijeta.
Kada je 1992. počela agresija na
Bosnu i Hercegovinu, kao predsjednik jedne od vodećih stranaka u Britanskom
parlamentu, bio je u zenitu svoje političke karijere.
Odmah je prepoznao važnost
suprostavljanja silama tiranije, koje su izvršile agresiju na našu zemlju i
zaprijetile našem narodu nestankom.
Već u avgustu 1992. stigao je u
opkoljeno Sarajevo, gdje se sastao sa rahmetli predsjednikom Alijom
Izetbegovićem, kako bi pružio podršku borbi jedne slobodne i nezavisne zemlje,
koja je predstavljala odbranu vrijednosti slobodnog svijeta.
Sve do kraja rata, bio je jedan
od najgorljivijih zagovornika intervencije međunarodne zajednice, s ciljem
zaustavljanja agresije i genocida.
Tim svojim angažmanom tokom 90-ih
priskrbio je sebi pravo da, godinama kasnije, ponavlja istinu da se genocid u
BiH mogao spriječiti, uz više volje i odlučnosti međunarodne zajednice. „Mogli smo spriječiti ovaj užas. Izabrali smo da to ne
učinimo“, govorio je i opominjao svijet.
Prožeta osjećajem krivnje,
navedena svijest postala je temelj odlučnijeg angažmana međunarodne zajednice
prema našoj zemlji, posebno nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Personifikacija te odlučnosti bio
je upravo – lord Ashdown.
U Bosni i Hercegovini ćemo ga
upamtiti kao visokog predstavnika, koji je nepravedni Dejtonski mir ispravnim
tumačenjem i primjenom učinio malo pravednijim, a Bosnu i Hercegovinu funkcionalnijom
u interesu svih njenih građana.
Tokom njegovog mandata u Bosni i
Hercegovini, od 2002. do 2006. godine, učinjeni su značajni reformski pomaci. Trasiran
je integracijski put Bosne i Hercegovine ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO
savezu.
Veliko naslijeđe OHR-a u
Ashdownovom mandatu jeste uspostava
brojnih institucija države Bosne i Hercegovine.
Tokom tog mandata formirane su
ili osnažene brojne demokratske institucije države Bosne i Hercegovine, kao
uslov održivog mira i sigurnosti, ekonomskog napretka i osiguranja ljudskih
prava za sve građane i narode u BiH.
Jedinstvene Oružane snage,
jedinstven poreski sistem, državne sigurnosne agencije kao što su OSA i SIPA, državne
pravosudne institucije – samo su dio naslijeđa, zbog kojeg građani Bosne i
Hercegovine po dobrom pamte zajedničko djelovanje OHR-a, Vijeća ministara i
Parlamentarne skupštine BiH iz tog perioda.
Posebno je značajna odlučna
inicijativa lorda Ashdowna za saradnju sa Haškim tribunalom, odnosno za progon ratnih
zločinaca i njihovih jataka.
Istina je da je za sve odluke
imao punu političku podršku cijele međunarodne zajednice kroz Vijeće za
implementaciju mira. Ali lord Ashdown je svojim energičnim pristupom dao krucijalni
doprinos reformama, koje su omogućile da imamo mnogo snažniju državu.
Lord Ashdown je bio čovjek od
akcije; diplomata koji je davao prioritet konkretnom djelovanju, u odnosu na
zabrinutost i suzdržanost.
Znao je da političkim silama,
koje prijete demokratskim vrijednostima, treba odgovoriti odlučno i spriječiti
ih u njihovim destruktivnim namjerama.
Povodom 20. godišnjice genocida,
lord Ashdown je kazao da se zapadni svijet mora sjećati Srebrenice ne samo da
da bi bio svjedokom užasa, već i da bi razumio šta se dogodi kada okrene leđa.
Ta velika lekcija odjekuje snagom
svog esencijalnog značaja i danas: međunarodna zajednica ne smije okretati leđa
Bosni i Hercegovini.
Lord Ashdown ih nije okrenuo. Ispunio
je svoju političku, ali prije svega ljudsku misiju.
Ostao je do kraja vjeran i
nesebično posvećen Bosni i Hercegovini. „Zaista
volim bosanski narod“, kazao je u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Čuvajmo sjećanje na njega, tako
što ćemo se boriti za Bosnu i Hercegovinu i za slobodu, istinu i pravdu.
Neka naš prijatelj Paddy počiva u
miru.