Poštovani članovi šehidskih
porodica,
Poštovani pripadnici Armije
Republike BiH,
Dragi Žepljaci,
Danas ovdje, u Žepi,
obilježavamo završetak izgradnje šehidskog obilježja koje će nas uvijek
podsjećati na najteže dane u historiji ovoga kraja i cijele Bosne i
Hercegovine. Danas također odajemo poštovanje najboljim sinovima ove zemlje,
jer da nije bilo njih, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Nikada nećemo
zaboraviti šta se dogodilo ovoj zemlji i našem narodu u vremenu agresije od
1992. do 1995. godine. O tome ćemo učiti generacije koje dolaze, jer zaborav je
opasan. Onaj ko zaboravi rizikuje da mu se zlo ponovi.
S tugom se prisjećamo 495 ubijena Bošnjaka, koji su agresorske snage ubile tokom tri i po godine opsade
Žepe i posljednjih dana jula 1995. godine. Sjećamo se i više od hiljadu ljudi
koji su tada iz Žepe odvedeni u logore, na okupiranoj teritoriji, ali i na
području susjedne Srbije, gdje su prisilno držani u zatočeništvu, čak i dugo
nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Tačno na ovaj dan, 27. jula
1995. godine, više nije bilo nijednog Bošnjaka u Žepi. Odredi smrti Ratka
Mladića tog su dana krenuli u sistemsku pljačku i uništavanje bošnjačkih kuća,
a na kraju su srušili i džamiju. Željeli su da zatru tragove našeg postojanja
na ovom području, u našem Podrinju, što je bio jedan od ciljeva velikosrpske
agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Danas je prilika da se prisjetimo
i sramne uloge Ukrajinskog bataljona UN-a, koji je bez i najmanjeg otpora
prepustio «zaštićenu zonu» Mladićevim formacijama, čime su izdali narod Žepe,
ali i grubo iznevjerili svoj mandat, koji su im Ujedinjeni narodi povjerili.
Prepuštanjem svoje «zaštićene
zone», koju je proglasilo Vijeće sigurnosti kao najviše tijelo zaduženo za
međunarodnu sigurnost – međunarodna zajednica i Ujedinjeni narodi su izgubili
kredibilitet u očima mnogih širom svijeta i sve do danas ga nisu uspjeli u
potpunosti vratiti.
Jedan od brojih postupaka, koji
je pridonio tome, bilo je i dopuštanje UN-a da Mladićeva vojska, unutar baze
UNPROFOR-a u Žepi, najprije izvrši otmicu, a zatim i strijelja komandanta
Žepske brigade Armije RBiH Avdu
Palića, kao i članove ratnog rukovodstva Žepe Mehmeda Hajrića i Amira
Imamovića. Činjenica da su UN-ove snage predale delegaciju legalnih vlasti u
ruke ratnim zločincima, i to tokom mirovnih pregovora, ostat će nezapamćen
presedan i trajna crna mrlja na licu UN-a.
Žepa je u našem kolektivnom
sjećanju simbol stradanja, ali Žepa je i simbol otpora. Od samog početka
agresije, narod ovog kraja se herojski suprotstavljao i odupirao žestokim
nasrtajima agresorske armade, tokom cijele tri godine opsade.
Žepa je bila posljednje
utočište hiljadama izbjeglica iz okolnih krajeva i samo zahvaljujući Žepi
hiljade ljudi su uspjele sačuvati živu glavu. Najveću zaslugu za to nose heroji Žepske brigade Armije
Republike BiH, na čelu sa komandantom Avdom Palićem, i njihova djela nikada
nećemo zaboraviti.
Obnovljene kuće i povratnička
zajednica u Žepi svjedoče da agresor, iako se služio najstrašnijim zločinima,
ipak nije uspio. Zločinci su sanjali o tome da ne bude Bosne i Hercegovine, a
ona je opstala i ojačala. Sanjali su i da ne bude Bošnjaka, a Bošnjaci su
opstali i ojačali.
Svaki dan, od potpisivanja
Dejtonskog sporazuma, države Bosne i Hercegovine je bilo sve više, zbog čega se
povećavala i panika antidržavnih sila. Svojim neprestanim pokušajima da je
nagrizu iznutra, da potkopaju temelje ovoj zemlji ili makar spriječe njen
razvoj, oni nas neprestano podsjećaju na svoje namjere. Ali neka znaju da
nikada neće uspjeti u tim svojim nakanama.
Mi nikada nećemo popustiti pod
pritiscima onih koji ne žele dobro ovoj državi i njenim građanima i nastavit ćemo
se boriti za državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj svaki čovjek treba da ima
jednaka prava na svakom pedlju njene teritorije.
Vi, povratnici, ste među
najvećim herojima borbe za državu u vremenu mira. Proces povratka ima krucijalan
značaj za obnovu i reintegraciju države. Politika podjele Bosne i Hercegovine
bila je u znaku protjerivanja ljudi s njihovih ognjišta i zato nema boljeg
načina suprotstavljanja toj politici od povratka ljudi u svoje domove.
Ekonomski i finansijski resursi
države u stalnom su porastu. Ulaganje u povratničke zajednice i podrška
povratnicima, posebno mladim ljudima mora biti strateško opredjeljenje svih nivoa
vlasti. Svaki povratnik zaslužuje da ima sigurnost, krov nad glavom, ali i
posao kako bi omogućio dostojanstvenu egzistenciju sebi i svojoj porodici. Kroz
instituciju Predsjedništva BiH, nastavit ću snažno da zagovaram i urgiram da se
intenziviraju programi koji će biti usmjereni na poboljšanje statusa i prava
povratnika u svim dijelovima BiH.
Naš cilj je bio i ostao –
cjelovita i demokratska država Bosna i Hercegovina, članica Evropske unije i
NATO saveza. I nemam nikakve sumnje da ćemo taj cilj predanim radom ispuniti.
Ali, naš razvoj neće se mjeriti samo
rezultatima koje uspijemo ostvariti u oblasti ekonomije ili kroz velike
projekte izgradnje. Naš uspjeh prvenstveno će se mjeriti time i ovisiti o tome
kako nam žive ljude u rubnim, povratničkim mjestima, koja se najudaljenija od
centara. To moramo imati na umu svaki dan, i predano i iskreno raditi, kako
bismo osigurali mirnu i prosperitetnu budućnost državi i novim generacijama.
Hvala vam.