Poštovane porodice šehida i poginulih boraca,
ratni vojni invalidi,
veterani Armije i MUP-a Republike BiH, branioci Bosne i Hercegovine!
Poštovani predsjedniče Džaferoviću, ministre Bukvareviću, ministre Jusko, dame i gospodo!
Danas, na
ovom mjestu, mjestu koje je bilo ključno za odbranu Sarajeva i cijele naše
domovine, sjećamo se onih koji su nadljudskim naporima, srcem i dušom, išli u
borbu i ginuli za njenu slobodu.
Danas se
prisjećamo herojskih vremena.
Ova
teritorija bila je ključna za odbranu Sarajeva, a svi dobro znamo šta bi se
dogodilo da je do toga došlo do pada Igmana, a i pitanje je kako bi rat bio
završen.
Zahvaljujući
hrabrim ljudima koji su se tada borili na ovoj teritoriji, Igman je odbranjen,
odbranjeno je Sarajevo, odbranjena je Bosna i Hercegovina.
Dušmani
nisu uspjeli da ubiju već ranjeno srce ove države. Znali su da onaj ko ima
Sarajevo ima i Bosnu i Hercegovinu. No, nisu uspjeli u svojim namjerama.
Oni koji
nisu danas sa nama, žrtvovali su se i spriječili ih u tome.
To ne
smijemo nikada zaboraviti!
Zbog toga
trebamo govoriti istinu o onome što se dogodilo u BiH, a radilo se zapravo o
sukobu civilizacije i anticivilizacije.
Mi smo,
Armija Republike Bosne i Hercegovine, branili ono što doista jesu
civilizacijske vrijednosti i demokratske norme, a svi drugi su, neka to shvati
kako god ko hoće, te vrijednosti odbacili i pogazili, o čemu će historija tek
dati svoj sud.
Zato im sa
ovoga mjesta poručujemo da nam ne prijete. Odbranili smo ovu državu skoro
goloruki, dok je u njihovim rukama bilo ono što se pedeset godina u vojnoj
industriji gradilo.
Bosna i
Hercegovina i njeni građani imaju svoju prošlost, imaju svoju sadašnjost, i
imat će svoju budućnost. Budućnost bez lažnih kompromisa, budućnost bez
podjela, lažnih politika i onih koje otvoreno rade protiv Bosne i Hercegovine i
njenih građana.
Da
osiguramo takvu budućnost, to je obaveza svih nas!
Naše mlade generacije
ne nose teret prošlosti koji nosimo mi. I pored zla koje nam se desilo, ne
trebamo ih učiti da mrze, ali isto tako, moramo im reći istinu o onome što se
dogodilo tokom proteklog rata u BiH.
Istinu koju
je potvrdio čitav svijet, svijet koji je svjedočio strahotama koje su zadesile
BiH.
Ne smijemo
dopustiti da se ponovo živi u jutelovskim zabludama i da se vjeruje da je naša
sudbina u rukama drugih, da zavisi od dobre volje drugih. Ne, naša sudbina
zavisi samo od nas i pouka koje smo izvukli u prošlosti.
Zato
pozivam još jednom one koji koji pokušavaju da krivotvore tu istinu, nemojte!
Nemojte to raditi zbog ovih mladih ljudi kojima smo dužni osigurati mirnu i
sigurnu budućnost.
Nemojte da
vodimo međusobne bitke, kada smo već dobili jednu, koju uopće nismo ni
tražili.
Nemojte da
radite za svoje lične interese i interese drugih. Radite u interesu Bosne i
Hercegovine i svih njenih građana. A interes svih građana jeste mir, stabilnost
i prosperitet.
Nemojte
misliti da se i danas ne vodi rat protiv BiH. Taj rat je danas tih, podmukao,
bezobziran.
Što je on
tiši, podmukliji, bezobzirniji, naša je obaveza da budemo što glasniji. I da im
kažemo: “Poslušajte, dame i gospodo, i u ovoj zemlji i van ove zemlje, niti se
rodila, niti postoji niti će se roditi generacija Bosanaca i Hercegovaca
spremnih da puste da ova zemlja umre, bilo uz buku topova i tenkova, bilo mirno
i bez glasa.
Hvala vam.