U periodu koji je nakon toga uslijedio, Bosna i Hercegovina je pokazala i po ko zna koji put u njenoj historiji dokazala svoju neuništivost. Oni koji je vole, njeni građani, vodeći se ljubavlju prema svojoj domovini, dali su sve od sebe da sačuvaju njen međunarodnopravni subjektivitet i u tome su uspjeli. Niko Bosancima i Hercegovcima nije mogao ubiti niti nadu niti vjeru u ono za što su se zalagali, a zalagali smo se za isto ono za što se zalažemo i danas, za državu jednakopravnih građana, državu u kojoj je bilo, u kojoj ima i u kojoj će uvijek biti mjesta za sve.

Takvu državu željela je i sada želi većina građana Bosne i Hercegovine. Mi danas ipak moramo na jedan zreo način da se suprotstavimo svim pokušajima podjela koje se nameću, bile one političke, stranačke ili ideološke. Pružamo i treba da pružamo ruku i onima koji nisu glasali za nezavisnost države Bosne i Hercegovine ili se nezavisnosti i suverenosti i sada protive. Moja poruka tim mojim sugrađanima jeste iskrena, kratka i jasna. Ovo je i vaša zemlja. Niko vam je ne želi, neće i ne može oteti. Naša je, zajednička, učinimo je boljom nego što danas jeste, ako ne zbog nas samih, onda barem radi djece koja dolaze za nama. Ne smijemo dopustiti da vlastitoj djeci omrznemo kućni prag, te da svoju sreću i životne prilike traže daleko od ove zemlje. Moramo im ostaviti nadu da ova zemlja može biti najbolje mjesto na svijetu za njih.

U tome možemo uspjeti tek jedino ako se kao odgovorni ljudi klonimo izražavanja nepoštovanja i nerazumijevanja jednih prema drugima, ako se klonimo bespotrebnih strahova, zaobilaženja zakona i podrivanja institucija koje su naše državne i moraju biti na usluzi svima, podjednako. Rušiti povjerenje, poštovanje, pa nažalost i institucije, je lako, ali to predstavlja čin bezumlja, dok bezumlje sobom uvijek vuče i tragične posljedice.

Ja se i nakon svega, još uvijek pomalo nadam da je sve ono čemu smo mogli svjedočiti proteklih dana, a nije usmjereno ka izgradnji boljeg društva nego ka razgradnji, da je sve to ipak samo jedna loša gluma, jedan loš odabir metoda u političkom djelovanju, jer vjerujem da ratoboran čovjek u uvjetima mira nasrće prije svega na samog sebe. Zato umjesto rušenja i prijepora, neka izgaranje za mir i prosperitet bude glavni izazov i ono u čemu ćemo se takmičiti.

Pred nama kao građanima, društvom i državom stoji ispunjavanje brojnih uvjeta kako bi se približili jednom sigurnijem ambijentu življenja u okviru širih međunarodnih asocijacija, što je zacrtano u našim vanjskopolitičkim prioritetima. Međutim, trebamo znati da niko izvan ove naše zajedničke zemlje od toga nema veći interes i korist od nas koji ovdje dijelimo isto podneblje. Nećemo u svijetu pronaći veće prijatelje ako ih ne pronađemo među nama samima, ali ja vjerujem da to možemo. Na kraju, ne bježeći i ne stideći se naše vrele balkanske krvi i temperamenta, mi ipak samo želimo da budemo jedna obična normalna, mirna i sigurna zemlja.

Svim građanima čestitam 1. mart, Dan nezavisnosti države Bosne i Hercegovine.