Čini mi posebnu čast biti visokim pokroviteljem koncerta povodom 25. godišnjice od genocida u Srebrenici.

Prije ostalog, dozvolite mi da svima vama izrazim najdublju zahvalnost zbog odziva i dolaska, a rukovodstvu i orkestru Sarajevske filharmonije na organizaciji večerašnjeg koncerta. Uvjeren sam da će organizacija i razumijevanje ovoga događaja u narednim godinama biti dodatno unaprijeđena.

Okupili smo se večeras kako bismo se još jednom prisjetili svake od 8372. srebreničke nedužne žrtve, mučki ubijene u Srebrenici prije dvadeset i pet godina, i da izrazimo poštovanje hiljadama onih koji su preživjeli genocid i morali da nastave život sa trajnim naslijeđem tragedije.

Okupili smo se da bismo još jednom upozorili na posljedice onoga što se dogodilo u Srebrenici, ukazujući na važnost kulture sjećanja, kulture pamćenja, jer je najteže onim narodima koji ne uče iz svoje prošlosti.

Važna historijska lekcija glasi: napuštanje kulture sjećanja uvijek je prethodilo ponavljanju zločina. O porijeklu zla bi se moglo nadugo govoriti. Ali korijeni svakog velikog zločina leže u decenijama nepodsjećanja, neučenja, nepostojanja institucija i mehanizama koji imaju presudnu ulogu u afirmaciji kulture sjećanja na prethodna stradanja i odvraćanju potencijalnih novih zločina.

Neko će možda kazati kako je to breme koje opterećuje buduće odnose i koči razvoj i napredak u Bosni i Hercegovini. Pokušajte to kazati narodima koji su imali slična historijska iskustva kao Bošnjaci i dobit ćete jasan i precizan odgovor da to nije tako.

Poštovane dame i gospodo,

Dozvolite mi da ukažem na značaj umjetnosti i umjetnika čija su postignuća dijelom mozaika kulture sjećanja u svijetu. Slikari, pjesnici, režiseri, glumci, kompozitori, njihov je doprinos nemjerljiv u promociji istine o patnjama i stradanjima nedužnih ljudi, kroz cijelu historiju čovječanstva.

Slika Pabla Picassa „Guernica” doprinijela je kulturi sjećanja na žrtve španskog fašističkog režima na širokom, međunarodnom planu. To je ta snaga koju umjetnost posjeduje.

O stradanju poljskih Jevreja u nacističkim logorima smrti među prvima su progovorili pjesnici. Njihova poezija je i danas dragocjeno svjedočanstvo o strahotama holokausta.

Svjedočanstva bosanskohercegovačkih umjetnika važan su dio kulture sjećanja na srebreničke žrtve, ali i nedužne žrtve Tomašice, Ahmića, Višegrada, Sarajeva i drugdje u Bosni i Hercegovini. Izložbe bosanskohercegovačkih slikarskih velikana, „Exodus“ Safeta Zeca, postavljena u Potočarima i „Srebrenica“ rahmetli Mersada Berbera, planirana za oktobar ove godine u Sarajevu, univerzalna su svjedočanstva o najgorem zločinu na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, ali i otporu prema onima koji nastoje uništiti pluralistički karakter i tolerantni duh bosanskohercegovačkih zajednica.

Simfonijska poema o najmlađoj srebreničkoj žrtvi, malenoj Fatimi, koja je zvjerski ubijena istoga dana kada je i rođena, koju ćemo čuti u okviru večerašnjeg koncerta, svjedočanstvo je koje nastoji podvući suštinu svih poruka koje čine kulturu sjećanja: da se genocid više ne smije ponoviti.

Poštovani prisutni,

Pokroviteljstvo ovim i ostalim programima u okviru obilježavanja 25. godine od genocida u Srebrenici nije samo čast i privilegija, već i obaveza koje sam itekako svjestan, kao što kultura sjećanja na srebrenički genocid i malenu Fatimu treba biti obaveza svakog našeg čovjeka, u svakom kutku ovoga svijeta.

Hvala vam za pažnju.