Danas smo ovdje da se prisjetimo bitke na Igmanu, jedne od najznačanijih bitaka tokom odbrane od agresije, u kojoj je Armija Republike Bosne i Hercegovine izvojevala veličanstvenu pobjedu.

U ljeto 1993. agresorske snage imale su plan da zauzimajem Igmana u potpunosti zatvore obruč oko Sarajeva i presijeku i posljednju vezu glavnog grada naše države sa ostatkom zemlje. Da su u tome uspjeli, posljedice bi u vojnom, strateškom i političkom smislu bile pogubne za odbranu Bosne i Hercegovine.

Iako višestruko tehnički nadmoćnije, agresorske snage nisu uspjele u svojoj nakani. Nisu uspjele jer su naspram sebe imale herojsku Armiju Republike Bosne i Hercegovine, armiju časnih ljudi koji su se borili za ispravne ciljeve, za svoju domovinu, za slobodu, za dostojanstvo, za istinu, za ideju nezavisne Bosne i Hercegovine, države ravnopravnih ljudi.

Upravo u tome i jeste bila najveća snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine.

To je jedina oružana sila u ratovima u bivšoj Jugoslaviji u čijem postojanju i borbi ne postoji mrlja. Ta armija je u najvećoj mjeri bila sastavljena od Bošnjaka, ali je u svojim redovima imala pripadnike svih bh. naroda. Ta armija, za razliku od agresorskih snaga, nije činila masovne organizirane zločine, nije poduzimala udružene zločinačke poduhvate, etničko čišćenje, ubistva i mučenja civila... 

Dok su drugi sistematski i organizirano činili zločine, na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH i jedine legalne i legitimne vlasti predvođene rahmetli Alijom Izetbegovićem, zločini su sprečavani i sistematski kažnjavani. I u tome je ključna razlika između nas i njih.

Da, bilo je pojedinačnih zločina koje su počinili i pripadnici Armije RBiH. Mi smo te zločine osuđivali i uvijek ćemo osuđivati. Nemamo nikakav problem s time. 

Ono što nećemo dozvoliti jeste da se iskonstruisanim optužnicama protiv časnih ljudi, oficira Armije RBiH po svaku cijenu pokušavaju izjedačiti strane u ratu. Dio tih optužnica već je odbačen na sudovima. Svoju čast i nevinost dokazali su neki od naših najhrabrijih ratnika, poput Ahmeta Sejdića i Nasera Orića. Ubijeđen sam da će ostali optuženi iz procesa koji traju izaći slobodni, čista obraza i uzdignute glave.  

Poštovani prijatelji,

kao što nismo bili isti u ratu, nismo isti ni danas. Svjedoci smo tome i posljednih dana, kada vidimo da se u komšiluku nagrađuju optuženi za ratne zločine, bjegunci od pravde, te da zločinac koji je naredio osnivanje logora Sušica u Vlasenici postaje član državne skupštine.

U BiH već godinama na jednoj strani svjedočimo osporavanju pravosnažnih presuda međunarodnog suda o udruženom zločinačkom poduhvatu, a s druge još težoj i pogubnijoj praksi da se presuđeni zločinci nagrađuju, a njihov zločin slavi.

Politike koje to rade neće uspjeti time ni najmanje izmijeniti istinu o onome što se tokom agresije na našu zemlju događalo, neće uspjeti promijeniti nijednu jedinu presudu bilo kojeg suda, niti će iz našeg kolektivnog sjećanja moći ikada izbrisati slike zla koje smo preživjeli i koje pamtimo kao opomenu da nam se više nikada ne ponove.

Te politike, takvim postupcima, ustvari, najviše govore o sebi. Govore da nisu odsutale. Toga svi zajedno moramo biti svjesni.

U tom smislu u posljednje vrijeme pokušava se napraviti nova podvala, pa se rješenje za Kosovo nastoji povezati s Bosnom i Hercegovinom. Moja poruka im je – okanite se toga, jer između BiH i Kosova ne postoji nikakva državno-pravna poveznica, niti će ikada postojati. Jedina poveznica BiH i Kosova su zločini i etnička čišćenja koje su počinili Miloševićev velikosrpski režim i njegovi sljedbenici.

Šalju nam se i druge poruke, i retoričke i praktične. To nas neće uplašiti, ali hoće pojačati naš oprez i našu odlučnost da štitimo interese Bosne i Hercegovine.

Dragi prijatelji,

svima nam je jasno da borba za Bosnu i Hercegovinu i dalje traje. Srećom, umjesto metaka i granata, vodi se borba političkim sredstvima. 

Na jednoj strani su snage koje žele dezintegraciju države i podjele među njenim narodima i građanima, na drugoj one koje žele reintegraciju i ravnopravnost svakog čovjeka na svakom pedlju naše domovine.

Na jednoj strani su oni koji misle da svoju sudbinu i interese mogu vezati sa susjednim zemljama, na drugoj smo mi kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovima, i koji rezervnu nemamo.

Na jednoj strani su oni koji raznim blokada i ucjenama žele obesmisliti samo funkcioniranje države, a na drugoj mi koji uprkos tome i uprkos njima uspijevamo strpljivo stvari pomijerati u korist države Bosne i Hercegovine.

Na jednoj strani su oni koji žele usporiti ili zaustaviti put Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji i NATO savezu, na drugoj mi koji korak po korak vodimo zemlju u tom pravcu. 

I budite sigurni, oni neće uspjeti, mi hoćemo. 

Oni neće uspjeti jer nisu uspjeli ni onda kada su bili mnogo snažniji nego danas - niti su sada jaki kao što to vole misliti o sebi. 

Mi hoćemo uspjeti, jer su ljudi koji vole ovu zemlju mnogo jači i odlučniji da je sačuvaju, nego što to oni misle.

Ponovo ih pozivam da se okane secesionističke i nacionalističke politike, jer rezultat toga nikada neće biti podjela BiH, ali rezultat hoće biti gubljenje dragocjenog vremena, usporavanje napretka države i njene ekonomije, odlazak mladih ljudi. To nikome nije u interesu.

Bosna i Hercegovina je kroz historiju nadživjela sve one koji su na nju nasrtali.

Nadživjeće i ove današnje.

Hvala vam.