Poštovane dame i gospodo,
Dragi prijatelji,
Čast mi je i zadovoljstvo prisustvovati godišnjici osnivanja Prvog korpusa
Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Prvi korpus je jedan od najznačajnijih korpusa Armije Republike Bosne i
Hercegovine. U široj, strateškoj slici odbrane Bosne i Hercegovine od agresije,
Prvi korpus je odigrao nezamjenjivu ulogu, vršeći svoju zadaću odbrane Sarajeva
kao glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine.
Da je agresor uspio u svojoj namjeri, na samom početku agresije, a naročito
2. maja 1992. godine, sasvim je izgledno da bi se vrlo teško odbranila i država
Bosna i Hercegovina.
Svaka jedinica Armije Republike BiH u svakom kraju zemlje imala je
neprocjenjivu ulogu, jer svaki borac koji je bio spreman rizikovati svoj život
u odbranu domovine zaslužuje najdublje poštovanje. Ipak ne treba ni zaboraviti
da je agresor naročito kidisao na Sarajevo, imajući u vidu njegov strateški
značaj, te su mu jedinice koje su branile Sarajevo bile trn u oku.
Iako je bio nemjerljivo slabije naoružan od agresorskih snaga, najprije
jedinice Patriotske lige, Teritorijalne odbrane, Zelenih beretki, a kasnije
ujedinjene u Prvi korpus, imale su mnogo veći i jači motiv. Za razliku od
agresora, Prvi korpus je bio prava narodna vojska, sačinjena od ljudi koji su
branili svoju državu i svoj grad, svoje domove i porodice, svoju slobodu.
Frustriran činjenicom da nema te sile kojom bi mogao zauzeti Sarajevo,
agresor je pokazao svoju zločinačku prirodu, izloživši civilno stanovništvo
ovoga grada kampanji teroriziranja, snajperisanja i ubijanja koja je sve do
danas ostala planetarni simbol modernog barbarstva.
Upravo je to bila ključna razlika. Razlika između civilizacije i barbarstva
i tome je svjedočio cijeli svijet.
Dok su agresorske snage vršile udruženi zločinački poduhvat i provodile
kampanju teroriziranja više od 350.000 građana Sarajeva, Prvi korpus Armije
RBiH je štitio sve građane Sarajeva - i Bošnjake i
Hrvate i Srbe i Jevreje i sve druge građane koji su se našli pred nemilosrdnim
napadima.
Dok je agresor pokušavao da uništi sve što je bosanskohercegovačko i
bošnjačko, Prvi korpus je čuvao multietničko tkivo Bosne i Hercegovine i
Sarajeva, održavajući ga i kroz svoj sastav.
Dok je agresor barbarski palio Vijećnicu, Orijentalni institut, Poštu,
Olimpijski muzej, granatirao Predsjedništvo, Begovu džamiju, Crkvu svetog Vinka
Paulskog i brojne druge građevine, dotle je Prvi korpus čuvao i štitio Sabornu
crkvu, Staru pravoslavnu crkvu, Hram svetog preobraženja i druge pravoslavne
bogomolje.
Dok su vojni i politički rukovodioci agresorskih snaga – kako je to
utvrđeno i presudama međunarodnih sudova – naređivali vojsci da vrše masovne
zločine protiv civila, politički i vojni vrh Republike BiH se sistemski borio
protiv pojedinaca u vlastitim redovima koji su činili zločin.
Na čast Prvog korpusa je što se, zajedno sa državnim i vojnim vrhom
Republike BiH, suprotstavio čak i pojedinim odmetnutim komandantima, koji su
počeli da čine zvjerstva nad civilima.
Suočen sa najtežom opsadom u modernoj historiji, Prvi korpus je morao naći
dodatnu snagu da se bori i na unutrašnjem frontu, ali je na kraju uspio
odbraniti čast i spasiti obraz ove države i ovoga grada.
Ne samo da nije zabilježeno da su se agresorske vojske suočavale sa
zločincima u svojim redovima, već su, kako je utvrđeno u Haagu, njihovi najviši
komandanti, slijedeći zločinačku politiku, sistemski naređivali zločine, te
nagrađivali najokrutnije izvršioce, a što njihovi sljedbenici čine i danas.
Nikada nećemo zaboraviti šehide i poginule borce Prvog korpusa koji su za
odbranu Sarajeva položili svoje živote, od Igmana, preko Žuči, do Trebevića.
Nikada nećemo zaboraviti časna imena Safeta Zajke, Envera Šehovića, Emira
Bogunića Čarlija, Čedomira Domuza, Vinka Šamarlića i drugih najvećih sinova ove
zemlje i ovog grada.
Nikada nećemo zaboraviti ratne vojne invalide i sve borce Prvog korpusa,
komandante Prvog korpusa, brigada,
bataljona i komandante drugih jedinica.
Dame i gospodo,
Rat je prestao, ali borba za istinu još uvijek traje. Opsada je okončana,
ali politička opsada Sarajeva još uvijek uveliko traje.
Svakodnevno čujemo izraze kao što su „političko Sarajevo“ i optužbe koji
dolaze na račun ovoga grada. Svaki dan svjedočimo pokušajima da se istina o
opsadi i agresiji izvrne. To su iste one laži koje dolaze iz iste one barbarske
i cinične kuhinje iz koje su, poslije najvećih pokolja na Markalama ili u Ulici
Vase Miskina, cinično ismijavajući pasivnost međunarodne zajednice, tvrdili da
građani Sarajeva sami sebe granatiraju. Svaki grad koji se suočio sa takvim
zlom, sa takvim mračnjacima, mora vječno pamtiti.
Čuli smo ovih dana i poruke da su Srbi izgubili Sarajevo i da su tobože
postojale nekakve „čiste srpske opštine“.
Nijedna sarajevska općina, a niti grad Sarajevo kao cjelina, nikada nisu
bili čisto srpski, jednako kao što nisu bili ni čisto hrvatski niti čisto
bošnjački. Oduvijek je ovaj grad, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina, bio
čisto multietnički, što nam može služiti na ponos. Zato moramo odbaciti takve
laži, koje se plasiraju iz onih ideoloških kuhinja koje su zapravo željele
čiste srpske općine i čisto srpsko Sarajevo, ali nisu uspjele.
Laž je da su Srbi izgubili Sarajevo. Istina je da ga nisu uspjele pokoriti
Karadžićeve i Mladićeve horde, a prije svega zahvaljujući veličanstvenom otporu
Prvog korpusa, u čijim redovima su bili i brojni sarajevski i
bosanskohercegovački Srbi, istinske i iskrene patriote, koji su prepoznali i
odabrali pravu stranu historije.
Često se zaboravi kolika je pobjeda za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a ja bih
rekao i za cijelu civilizaciju, bila odbrana Sarajeva i kako je to žestok poraz
bio za agresorske snage, čiji sljedbenici još ni danas ne mogu preboljeti to
što nisu pokorili Sarajevo.
Slavna i časna odbrana glavnog grada Bosne i Hercegovine mora biti čuvana
od zaborava, jer samo zahvaljujući toj borbi Sarajevo je danas slobodan,
evropski, otvoreni grad, glavni grad suverene i nezavisne države Bosne i
Hercegovine, države koja će prije ili kasnije u cijelosti biti država
ravnopravnih građana i naroda.
To moramo dobro pamtiti i stalno isticati. I moramo brinuti o onima koji su
najzaslužniji – borcima. To ova država i čini i nastavit će da čini.
Na kraju, želim da uputim čestitke svim pripadnicima Prvog korpusa, u povodu
ove godišnjice, uz izraze najveće zahvalnosti za sve žrtve koje su podnijeli.
Zahvaljujem.