Čini mi zadovoljstvo što učestvujem na ovom 5. po redu Ekonomskom forumu Bosne i Hercegovine. Ovo je važna platforma za bosanskohercegovačko društvo i ekonomiju, jer otvara prostor za razmjenu ideja i iskustava, kao i uspostavljanje novih poslovnih veza i kontakata. S tim u vezi, želim uputiti čestitke Ekonomskom fakultetu na organizaciji ovog bitnog događaja za naš društveni kontekst.

Bosna i Hercegovina, kao i cijeli svijet, tokom prethodnih više od godinu dana suočava se sa izazovima pandemije koronavirusa. Kriza izazvana pandemijom imala je teške posljedice na sve sfere društvenog života, pa tako i na ekonomiju. Sve ekonomske projekcije koje su bile utemeljene na minucioznim kalkulacijama pale su u vodu, nakon pojave pandemije i pratećih ograničenja kretanja. Ipak, ekonomska misao svoju svrhu ne pokazuje samo u razumijevanju predvidivih procesa, već i onih nepredvidivih, te davanje preporuka u kriznim vremenima.

Između spašavanja ekonomije i spašavanja života, naš izbor uvijek treba biti ovo drugo. Život nema cijenu. Istovremeno, naša obaveza jeste da se paralelno sa suzbijanjem zdravstvenih posljedica pandemije bavimo i saniranjem ekonomskih šteta. Iako smo izgubili nekoliko hiljada dragocjenih radnih mjesta, budući da su čitavi privredni sektori, poput turizma, transporta i ugostiteljstva, bili pod ogromnim udarom, ohabrujuća je činjenica da u proteklom periodu imamo kontinuiran porast broja zaposlenih. Istovremeno, zbog promjene odnosa na svjetskom tržištu, bh. ekonomija je iskoristila i neke nove šanse koje su se otvorile, te je došlo do porasta izvoza u određenim sektorima.

I pored pozitivnih i ohrabrujućih signala, svjesni smo da su udari pandemije još uvijek snažni, posebno kada su u pitanju ranjivi sektori. Nećemo biti zadovoljni, sve dok ne dosegnemo broj radnih mjesta koje smo imali prije početka pandemije i povećamo ga još više. Jer ukupni ekonomski rast nema svoju punu svrhu sve dok svaki čovjek ne bude imao priliku da živi dostojanstveno od svog rada. Naš cilj nije da samo pojedini sektori ostvaruju rast i profit, i da tako čine da ukupna ekonomska slika bude pozitivnija. Naš cilj je da svi, a posebno oni najranjiviji sektori, kao što su turizam, ugostiteljstvo ili transport, prežive i sačuvaju svoj potencijal za vrijeme nakon pandemije.

Dame i gospodo,

Iako je pandemija, s punim razlogom, u fokusu, ne smijemo zaboraviti ni ona ekonomska pitanja, koja su postojala prije nje i koja će i dalje biti pred nama, nakon što se pandemija konačno završi. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, tu prije svega mislim na visok stepen nezaposlenosti mladih.

Bosanskohercegovačka ekonomija je ostvarila značajne iskorake u odnosu na stanje nakon rata kada je najveći dio naših privrednih kapaciteta bio uništen. Riječ je o milijardama štete koja nikada nije nadoknađena Bosni i Hercegovini.

Zato svaki put kada mjerimo napredak Bosne i Hercegovine, ne smijemo zaboraviti da smo mi u ekonomsku utrku s ostalim zemljama regije krenuli s ogromnim zaostatkom. Činjenica da se, uprkos tome, po brojnim ekonomskim parametrima možemo ravnati s nekim zemljama regije koje nisu imale ratna razaranja, ukazuje da smo napravili značajne iskorake.

Naravno, to nije dovoljno, naročito za nove generacije koje se ratnog i poslijeratnog perioda ni ne sjećaju i koje aktuelnu situaciju sagledavaju, poredeći je s razvijenim društvima. Tražeći da „sutra bude bolje nego danas“, mlade snage predstavljaju najjači motor napretka jednoga društva.

Da bismo ostvarili snažniji napredak ka prosperitetu, potrebno je provesti dubinske ekonomske reforme, a naš fokus u Bosni i Hercegovini mora biti na povećanju zaposlenosti mladih. Društvo u kojem nisu iskorišteni potencijali mladih, ne može računati na snažan razvoj, jer samo mladi ljudi imaju potrebnu energiju, ambiciju i snove da podignu standarde.

Zato institucije vlasti, kao i cjelokupno društvo, mora biti mnogo snažnije posvećeno kreiranju inkluzivne ekonomije, koja će moći uključiti mlade i iskoristiti njihove potencijale. Zadaća institucija jeste da ulažu prvenstveno u obrazovanje – kako bi se kod mladih ljudi razvila znanja i vještine potrebna u uvjetima savremene ekonomije. Globalno tržište je prepuno razvojnih šansi, koje će znati prepoznati i iskoristiti samo oni koji budu imali dovoljno znanja i vještine.

Naš cilj nije društvo, koje od svih onih koji privređuju preko poreza uzima mnogo, kako bi masama nezaposlenih osiguravalo minimalnu socijalnu zaštitu. Naš cilj je društvo, u kojem će svi njegovi radno sposobni članovi moći preuzeti odgovornost za svoju sudbinu i dobiti šansu da dostojanstveno žive od svoga rada i neprestano teže ka boljem, stvarajući novu vrijednost. Zato je privredu potrebno rasteretiti; koristiti diplomatiju za otvaranje novih tržišta; ulagati u obrazovanje i razvoj poduzetničkog duha; osigurati djelotvorne poticaje i ukloniti administrativne barijere, kako bi ekonomija prodisala i uhvatila snažan zamah.

Na nama je i da pratimo nove trendove, da adaptiramo našu ekonomiju međunarodnim kretanjima, prvenstveno kada je riječ o zelenim trendovima. Izgradnja zelene ekonomije i dekarbonizacija su budućnost Evrope i budućnost Bosne i Hercegovine, te imamo obavezu da transformiramo našu ekonomiju u tom smjeru, postepeno – brinući u postojećim radnim mjestima, a kako bismo u konačnici našim potomcima ostavili zdravo i sigurno okruženje.

Uvjeren sam da će i ovaj Ekonomski forum kreirati nove ideje i dati važne odgovore na neka od najvažnijih pitanja za bosanskohercegovačku ekonomiju i društvo općenito, ispunjavajući na taj način svoju svrhu i misiju.

Bosna i Hercegovina nije velika zemlja, ali je po svom multietničkom sastavu, teritoriji, geografskom položaju, historiji, velika i vrlo važna država.

Naša paradigma, naša osobenost i naš multietnički karakter su bogatstvo Bosne i Hercegovine i to ne smije biti razlog ni za kakvu diskriminaciju, sukobe, to treba da bude naša komparativna prednost koju BiH treba, može i mora da iskoristi. Kada su u pitanju resursi, u BiH nema ničega previše pa je i Bog tako htio, da ima svega onoga što je potrebno za jedan normalan život, dovoljno za njeno stanovništvo. Pitanje je samo kako ćemo se mi u BiH organizirati i odnositi prema resursima Bosne i Hercegovine i kako ćemo ih na najbolji mogući način koristiti.

Ja sam jedan od onih koji zagovaraju ozbiljno upravljanje resursima BiH i jedan od motiva mog opredjeljenja za članstvo BiH u Evropsku uniju je upravo to da u Bosnu i Hercegovinu uključimo standarde putem kojih ćemo na najbolji mogući način upravljati našim resursima, kako bi našem stanovništvu i našim građanima bilo mnogo bolje.

Ovih dana svjedočimo raznim non paperima, raznim zagovaranjima retrogradnih političkih snaga i u Bosni i Hercegovini, regiji, pa i u Evropi, koje govore o povredi teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. S ovog mjesta želim da im poručim, da ne postoji niko ko je ozbiljan i u BiH, Evropi i u svijetu, ko dovodi u pitanje povredu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Tome smo mogli svjedočiti u raznim saopćenjima i izjavama koje smo mogli da čujemo nakon pojave tog famoznog non papera koje su došle iz ozbiljnih institucija EU, Amerike i mnogih drugih država u svijetu.

Bosna i Hercegovina će ostati cjelovita, sa svojim suverenitetom koja treba da se izgrađuje kao demokratska država, to je put. Nije put promjena granica, nije put podjela ni etnička ni teritorijalna. Put je reintegracija BiH i njena integracija u EU i NATO savez.

Tim neodgovornim retrogradnim snagama poručujem da prestanu s takvim aktivnostima, jer kompletnu regiju, Bosnu i Hercegovinu i Evropu vode u destabilizaciju, a to u konačnici neće biti dobro ni za njih ni za druge države.

Hvala vam na pažnji.