Poštovane kolege,
Drago mi je što smo ponovo u prilici da razgovaramo u okviru Procesa Brdo - Brijuni, dvije godine nakon našeg susreta u Tirani. Činjenica da smo u prilici da se, po prvi put od pojave pandemije, susretnemo u ovom formatu, potvrđuje da se situacija u vezi s pandemijom koronavirusa donekle stabilizira.
Zahvaljujem
predsjedniku Pahoru i predsjedniku Milanoviću na pozivu i organizaciji ovog
foruma. Predsjedniku Pahoru posebno zahvaljujem za toplo gostoprimstvo ovdje na
Brdu kod Kranja.
U proteklih
deset godina svog postojanja, Brdo - Brijuni proces se etablirao kao važna
platforma za regionalnu saradnju i dijalog koji ima za cilj rješavanje
otvorenih pitanja i unapređenje odnosa. Značaj ovog procesa jeste i u
promoviranju evropske perspektive Zapadnog Balkana.
Od 2013. godine,
otkako postoji ovaj format Procesa Brdo - Brijuni, došlo je do velikih promjena
na međunarodnom, a onda i regionalnom planu. Političke napetosti, konflikti i
humanitarne krize na rubovima Evrope i u njenom susjedstvu, zatim masovni
migrantski talasi, te debata o unutrašnjim odnosima same Evropske unije,
unijeli su određenu dozu depresije u evropsku javnost. To je naročito pogodilo
proces evropskih i euroatlantskih integracija, kao najznačajniji narativ u
proteklih sedam decenija u Evropi.
Od utemeljenja
ove forme Procesa Brdo - Brijuni, kada je Hrvatska postala članica Evropske
unije, nijedna druga država ovog dijela Evrope nije ostvarila članstvo u EU,
što zorno svjedoči o krizi proširenja. Pristupanje Crne Gore i Sjeverne
Makedonije NATO savezu, te najavljeno otvaranje pregovora o pristupanju
Albanije i Sjeverne Makedonije u EU je unijelo izvjesnu dozu optimizma u regiju.
No, ovi procesi teku nedovoljno brzo, što je pobudilo sumnju u spremnost
Evropske unije da nastavi proces proširenja.
Izvjesno je da
su političke napetosti intenzivirane u proteklim godinama, kao i da nema
dovoljno elana za provođenje potrebnih reformi. Sve to dovodi do toga da se
otvaraju rasprave za koje smo mislili da su davna prošlost iz 30-ih ili 90-ih
godina prošlog stoljeća. Evropa i Zapadni Balkan mogu i moraju bolje od toga.
Dame i gospodo,
Sa sigurnošću
možemo reći da je perspektiva članstva naših država u Evropskoj uniji proteklih
decenija predstavljala najbolji i nezamjenjiv okvir za jačanje mira,
stabilizaciju i realizaciju zajedničkih težnji ka prosperitetu.
Ostvareni stepen
regionalnog dijaloga i saradnje nije na željenom nivou, ali je pomogao da se
prevaziđu određeni problemi ili barem da se pokrene dijalog o njihovom
rješavanju. Većina dobrih stvari do kojih je došlo u regiji rezultat su
evropskih integracija, što ukazuje koliko je moćan i važan ovaj proces.
Bosna i Hercegovina
želi dobre odnose sa svim državama ove regije, a u okviru toga dobre odnose sa
svojim susjedima. Želimo saradnju, korektne i prijateljske odnose, koji će se
bazirati na principu međusobnog uvažavanja i reciprociteta. Tražimo da se sva
otvorena pitanja rješavaju dijalogom i dogovorom, a ukoliko dogovor nije moguć,
onda uz učešće institucija međunarodnog prava.
Važno je reći da
između Bosne i Hercegovine i njenih susjeda postoje otvorena pitanja i
neriješeni odnosi, koji se trebaju rješavati.
Tako, Bosna i
Hercegovina i Srbija nemaju zaključen ugovor o granici, jer Srbija insistira na
prethodnoj razmjeni teritorija, na što mi nismo spremni. Granice BiH su poznate
i međunarodno priznate i jedino je tako moguće zaključiti ugovor, a tek nakon
toga dvije države trebaju razgovarati o uređenju pograničnih pitanja, u skladu
s praksom koja se primjenjuje u EU i u svijetu. Ono što posebno opterećuje
odnose Bosne i Hercegovine i Srbije jeste pitanje odnosa prema prošlosti,
budući da institucije Srbije ne poštuju i otvoreno negiraju presude
Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala, kojima su ta pitanja riješena. U
vezi s tim, odnose narušava i činjenica da se veći broj osumnjičenih za ratne
zločine, među kojima i oni koji se terete za učešće u genocidu u Srebrenici,
kriju u Srbiji. Nažalost, tamošnje pravosudne vlasti ne pokazuju interes niti
da ih izruče niti da ih procesuiraju.
Na koncu,
potrebno je riješiti i niz otvorenih pitanja između Srbije i BiH koja se tiču
imovine i sukcesije. Hidropotencijal BiH se koristi bez sporazuma i naknade, a
najnoviji primjer je najavljena izgradnja Hidrocentrale Buk Bijela na
međunarodnoj rijeci Drini, bez sporazuma sa državom Bosnom i Hercegovinom i bez
odgovarajuće studije o ekološkom utjecaju, što je, osim za BiH, vezano i za
Crnu Goru.
Bosna i
Hercegovina i Republika Hrvatska imaju neriješeno pitanje granice, jer iako je
Sporazum o granici potpisan, on nikada nije ratificiran. Na to se nadovezuje i
sporna izgradnja Pelješkog mosta, budući da je Hrvatska krenula u taj projekt,
kršeći pravo Bosne i Hercegovine na slobodan pristup otvorenom moru, koji je
zagarantiran međunarodnim pravom. Među otvorenim pitanjima jeste i odluka
Hrvatske o izgradnji odlagališta nuklearnog otpada u Trgovskoj gori, neposredno
uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, te polaganje plinovodnih cijevi koritom
rijeke Save, bez saglasnosti države BiH, čime je povrijeđena granica BiH.
Pitanje koje
opterećuje odnose BiH i Hrvatske jeste i negiranje presuda Haškog tribunala o
udruženom zločinačkom poduhvatu tokom rata u BiH, što vrijeđa žrtve i unosi
nepovjerenje. Na koncu, tu je neriješeno pitanje imovine Bosne i Hercegovine u
Republici Hrvatskoj, kojom hrvatske vlasti raspolažu i daju je pod koncesije,
iako se radi o tuđoj imovini. U istu vrstu problema spada i činjenica da
Hrvatska eksploatira hidropotencijal Buškog jezera, bez sporazuma s državom
BiH.
Uprkos otvorenim
pitanjima, ostvarena je značajna bilateralna saradnja Bosne i Hercegovine sa
Srbijom i Hrvatskom, kroz posjete na najvišem nivou, mada se i na ovom planu u
protekle dvije godine pojavio novi problem, a to je zaobilaženje Predsjedništva
BiH kao kolektivnog šefa države koji jedini ima mandat da predstavlja BiH.
Pozitivan iskorak bila je zdravstvena podrška u vidu vakcina koju je Bosni i
Hercegovini dala vlast Srbije, a potom i Slovenije i Hrvatske. Bosna i
Hercegovina je uputila timove svojih ljekara u Srbiju, u trenutku kada su se
građani Srbije suočavali s najvećim udarima pandemije.
Dame i gospodo,
Uprkos svim
poteškoćama, Evropska unija je i dalje okvir sigurnosti i blagostanja. Evropa
je to postigla zahvaljujući društvenim odnosima koje je uspostavila kroz svoj
politički razvoj. Jednakost građana pred zakonom, vladavina prava, demokratski
izbori i institucije, rješavanje problema dijalogom, sloboda misli i
izražavanja, sloboda kretanja i vjeroispovijesti – sve su ovo ideje, zbog kojih
je Evropa postala to što jeste.
Proces evropskih
integracija predstavlja širenje ovih ideja i uspostavu ovakvih odnosa i na
Zapadnom Balkanu. Naš cilj u Bosni i Hercegovini je usvojiti evropske norme,
bilo da je riječ o promjenama Ustava, Izbornog zakona ili drugim potrebnim
reformama koje se nalaze pred BiH kako bismo postali funkcionalan dio evropskog
sistema.
Mapa puta Bosne
i Hercegovine ka Evropskoj uniji jasno je zacrtana u Mišljenju Evropske
komisije o zahtjevu naše zemlje za članstvo u EU. Dosada smo realizirali neke
od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, kao što su održavanje izbora u
Mostaru, usvajanje Revidirane strategije o procesuiranju ratnih zločina ili
imenovanje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Uvjeren sam
da ćemo u skorom periodu ostvariti nove iskorake, a izuzetno poticajno bi, u
tom smislu, bilo da Bosna i Hercegovina dobije kandidatski status.
U vrijeme
proteklog sastanka ovog formata, prije dvije godine, bilo je otvoreno pitanje
ispunjavanja obaveza Bosne i Hercegovine prema NATO savezu, što smo uspjeli
riješiti iako je riječ o složenom pitanju. Bosna i Hercegovina je do ovog
trenutka već usvojila nacrt drugog po redu Programa reformi, čime nastavlja
ispunjavati svoje obaveze prema NATO-u i osigurava provođenje potrebnih
reformi.
Činjenica da i
pored složenog sistema odlučivanja u Bosni i Hercegovini uspijevamo praviti
iskorake ukazuje na našu opredijeljenost ka euroaltantskoj budućnosti.
Budućnost Bosne i Hercegovine je u izgradnji funkcionalne, cjelovite i
demokratske države, članice EU-a i NATO saveza, u kojoj će se svaki čovjek
osjećati komotno i imati jednaka prava na svakom pedlju ove zemlje.
Na kraju, želim
da kažem da ubrzani prijem svih država Zapadnog Balkana u EU, Evropska unija
prije svega treba posmatrati kao svoj geopolitički i geostrateški interes. Evropska
unija može biti kompletna samo kada sve
države Zapadnog Balkana postanu njene članice, jer to garantira sigurnost i
prosperitet i EU i Zapadnog Balkana.
Hvala vam na pažnji.