Pitanje napretka regije Zapadnog Balkana izuzetno je važno pitanje, ne samo sa stanovišta interesa Bosne i Hercegovine i drugih zemalja koje pripadaju ovoj regiji, već i sa stanovišta interesa cjelokupne Evrope, pa i nekih širih okvira. Sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana predstavlja jedan od ugaonih kamenova cjelokupne sigurnosne arhitekture Evrope.

Svaki put kada je Zapadni Balkan bio žarište ni cjelokupan evropski kontinent se nije mogao osjećati sigurno, a historijsko iskustvo od Prvog svjetskog rata pa naovamo pokazuje da su se negativni procesi prelijevali na cijelo evropsko područje. Zato je nesumnjivo da je stabilan i prosperitetan Zapadni Balkan interes cjelokupne Evrope, te da evropske političke strukture, oličene prije svega u Evropskoj uniji, imaju odgovornost da budu snažno angažirane na Zapadnom Balkanu, te da podržavaju pozitivne i konstruktivne procese.

Uistinu, u proteklim decenijama proces evropskih i euroatlantskih integracija predstavljao je krucijalni okvir za stabilizaciju, jačanje mira i provođenje reformi u državama Zapadnog Balkana. Kredibilna perspektiva za članstvo država aspiranata u Evropskoj uniji i NATO savezu predstavlja najbolju garanciju očuvanja mira i stabilnosti, kao i puta ove regije ka prosperitetu.

Kada govorimo o smjernicama za kretanje regije naprijed, evropska i euroatlantska perspektiva, bez sumnje, prestavlja ključnu stvar i od najveće važnosti je da tako i ostane. Također, jako je bitno da ovi integracijski procesi sačuvaju svoj puni transformativni potencijal, jer njihova suština nije samo puko stjecanje članstva, već usvajanje evropskih i euroatlantskih vrijednosti, a to su, prije svega, demokratija, jednakost građana, vladavina prava i tržišna ekonomija.

Integracijski procesi moraju dovesti do toga da države i društva Zapadnog Balkana učinimo sličnijim evropskim i euroatlantskim društvima, a ne obratno – da u Evropsku uniju i NATO savez unosimo neke koncepte koji su unutar tih okvira prevaziđeni i koji im ne pripadaju.

Bosna i Hercegovina je u tom smislu preuzela jasne obaveze, kada je u pitanju naš odnos prema Evropskoj uniji i NATO savezu. Obaveze, koje su propisane kroz Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, te kroz Program reformi, predstavljaju nešto što će Bosnu i Hercegovini približiti modelima zapadnih društava. To je zasigurno želja građana Bosne i Hercegovine, a zadaća domaćih političkih lidera jeste da provedemo navedene obaveze, bilo da je riječ o reformi Ustava, Izbornog zakona ili drugim pitanjima.

U tom procesu nam je potrebna snažna podrška naših evropskih i euroatlantskih partnera, kako zbog postojanja određenih retrogradnih snaga koje ne žele primjenu tih vrijednosti u Bosni i Hercegovini, tako i zbog kompleksnog dejtonskog sistema odlučivanja, koji je omogućio tim snagama da vrše opstrukcije i blokade.

Kao drugi jako važan faktor, u kontekstu kretanja Zapadnog Balkana naprijed, istaknuo bih regionalnu saradnju i unapređenje međusobnih odnosa između država koje čine Zapadni Balkan. Bosna i Hercegovina je snažno opredijeljena za regionalnu saradnju, te učestvujemo u čitavom nizu dijaloških, multilateralnih platformi sa drugim državama Zapadnog Balkana. Također, naš cilj i interes jeste da i kroz bilateralne odnose sa svim državama regije, a posebno sa našim susjedima, unapređujemo odnose i potičemo saradnju.

Nije tajna da su odnosi među državama Zapadnog Balkana opterećeni neriješenim pitanjima, međuetničkim nepovjerenjem i posljedicama ratova iz 90-ih godina. Međutim, nijedno od tih pitanja nije nerješivo, niti se prvi put javlja na ovom području. Iskustvo drugih krajeva svijeta, a prvenstveno Zapadne Evrope, pokazuje da je moguće harmonizirati odnose, kao i da je ključna stvar djelovati na temelju normi međunarodnog prava.

Bosna i Hercegovina ima otvorena pitanja sa svojim susjedima – Srbijom i Hrvatskom. Pravi put jeste da rješavamo ta otvorena pitanja, a ne da ih sklanjamo pod tepih, jer na taj način ona neće nestati, već će samo nastaviti da opterećuju naše odnose. Put rješavanja tih otvorenih pitanja jeste dijalog, a ukoliko nije moguće dijalogom, onda uz konsultaciju institucija međunarodnog prava.

Jedini način da se grade zdravi i trajni odnosi jeste poštivanje presuda međunarodnih sudova i općeprihvaćenih civilizacijskih pravila, definiranih kroz međunarodno pravo. To je put zahvaljujući kojem su države Evropske unije napravile iskorak i taj put trebamo slijediti i svi mi na Zapadnom Balkanu.

Evropsko iskustvo 20. stoljeća jasno govori da status quo ne predstavlja održivu kategoriju, te da je on uvijek samo uvod u krizu. Da bi bila stabilna, savremena društva moraju neprestano napredovati, kretati se ka nekom cilju, imati nadu i perspektivu. Svaka politička i ekonomska stagnacija otvarala je prostor retrogradnim snagama, koje su nudile lažna i po pravilu nasilna rješenja, sa na kraju kobnim posljedicama.

Zabrinjavajuća je činjenica da, kada je u pitanju evropski put, Zapadni Balkan već duži period stagnira, što kao prirodnu posljedicu ima usložnjavanje i narušavanje odnosa među država regije. Zato je od najveće važnosti da dođe do osvježenja evropskog i euroatlantskog puta regije, kroz konkretan napredak na integracijskom putu.

Mora biti jasno stavljeno do znanja da će oni koji koče reforme snositi posljedice, a svaki korak naprijed mora biti pozdravljen i nagrađen, jer ukoliko pozitivni iskoraci, napravljeni na temelju teških kompromisa, ne budu rezultirali konkretnim pomacima država Zapadnog Balkana ka Evropskoj uniji, jedino što može jačati jeste duh isključivosti.

Čvrsto vjerujem da euroatlantski svijet ne može biti zaokružen bez država Zapadnog Balkana, te da ova regija ima jasnu euroatlantsku viziju i perspektivu, koja će u godinama koje slijede sve više postajati realnost, na uzajamnu dobrobit Evropske unije, NATO saveza i država Zapadnog Balkana.

Hvala vam na pažnji.