Svi smo mi dužni da iz iskustava izvlačimo pouke i pitanje koje smo lekcije naučili je ustvari pitanje za budućnost, kako se greške ne bi ponavljale. Očigledno je da su ova pandemija i kriza pogodile cijeli svijet. Mi smo ranije na multilateralnim forumima u okviru nauke predviđali neke globalne svjetske izazove kao što su klimatske promjene, pitanje terorizma,  kao i druge, ali teško se moglo govoriti o tome da će doći kriza koja će odjednom pogoditi cijeli svijet. Mislim da je to prva lekcija koju trebamo naučiti, kako će se svijet, kada kažem svijet mislim ljudi, na planeti ponašati i organizirati u ovakvim situacijama.

Ovo što smo do sada vidjeli nije dobro, zavladali su strah i panika, a oni nikada nisu bili dobri saveznici. Sljedeća stvar je potpuni pad multilateralnih mehanizama, dakle i ranije je multilateralizam bio u krizi prije ove pandemije, ali za vrijeme pandemije je pokazao sve svoje nedostatke i mislim da je to velika greška. Ono što moramo da uradimo sljedeće je da jačamo multilateralne mehanizme počev od Ujedinjenih naroda, Evropske unije, NATO-a i svih mogućih svjetskih multilateralnih organizacija, zatim da jačamo regionalne organizacije i da jačamo bilateralne veze i da unutar samih država mnogo bolje sarađujemo.

Virus je pokazao da ne poznaje ni kontinente ni države ni granice ni etničke grupe, dakle ne poznaje ništa jer virus napada sve. Prije izvjesnog vremena bio sam na jednom skupu u Sarajevu i od jednog čovjeka sam čuo da ovaj virus uopće nije bio diskriminatoran i zaista nije bio, pogodio je cijeli svijet jednako.

Države su se našle nespremne i to je sljedeća lekcija koja se mora naučiti, multilateralne organizacije i države moraju biti spremnije na ovakve situacije, moraju se jačati multilateralni mehanizmi, dakle bez saradnje na globalnom svjetskom nivou nije moguće dati adekvatne odgovore na ovakva pitanja.

Vaše pitanje koje ste postavili - velike moćne države, male i slabije države, moj odgovor na Vaše pitanje je da je pandemija pokazala ustvari da, ako ćemo se držati nekih univerzalnih civilizacijskih principa, u ovakvoj situaciji ne treba da budemo ni veliki ni mali nego treba da budemo jednaki jer nas virus sve jednako pogađa. Ovo je mnogo lakše kazati nego izvršiti, svijet je danas svijet interesa. Volio bih da ima malo više solidarnosti, a da ima manje interesa, da ima manje egoizma.

Recimo, Bosna i Hercegovina je u prvim trenucima pandemije, kada je ona praktično i došla ovdje nekada u martu mjesecu 2020. godine, uspjela da dobije podršku i pomoć svojih prijatelja koji su ovdje pomenuti, jer nije bila spremna za pandemiju, nije imala potrebnu medicinsku opremu, posebno respiratore. Koristim priliku da zahvalim Republici Turskoj na pomoći koju je pružila Bosni i Hercegovini. Ono što se tada pokazalo, umjesto da idemo u zajedničku akciju protiv zajedničke opasnosti, desio se obrnut proces, došlo je do zatvaranja. Države su se potpuno zatvorile, proizvodnja respiratora koji su značili život u prvih nekoliko mjeseci pandemije bila je potpuno zatvorena, jednostavno respiratore niste mogli nabaviti nigdje. Oko respiratora su se vodili ratovi i tek će vrijeme otkriti činjenice i stvarno stanje šta se događalo. Dakle, umjesto da idemo u borbu protiv zajedničkog problema, došlo je do zatvaranja.

Kako je vrijeme prolazilo, ova stvar se unormalila, ali ni Evropska unija ni države članice u prvim momentima nisu ispravno reagirale, a mi u Bosni i Hercegovini smo upozoravali na to. Nakon dva ili tri mjeseca, kada se situacija stabilizirala, vidjelo se kako stvari stoje i kuda treba da idu.

Evropska unija je postala multilateralni mehanizam koji je najizdašniji kada je u pitanju podrška Bosni i Hercegovini u borbi protiv pandemije. To je, recimo, sljedeća lekcija koja se iz svega ovoga može naučiti. Dozvolite mi da na kraju kažem, širenje panike i lažne vijesti su nešto što u startu mora biti zaustavljeno, u ovakvim situacijama se mora slušati nauka, nauka se mora razvijati, istraživanja isto tako, i mora se slušati riječ stručnjaka. To bi za mene bila neka naučna lekcija koju iz ove krize moramo naučiti, na sličan način mogu govoriti kada su u pitanju i druge krize, kao što su migracije, populizam, ekstremizam, terorizam, islamofobija i trebali bi slično da se ponašamo kao što sam već govorio.

Hvala Vam.

***

Mislim da trebamo jačati i razvijati sve vidove međunarodne saradnje. Bosna i Hercegovina ima opredjeljenje da postane članica Evropske unije, mi smo ustvari na evropskom putu,  članica NATO saveza, pogotovo jer unutar Bosne i Hercegovine postoje neki prijepori, ali institucije su donijele odluke. Dakle, ja govorim o onome što je danas važeće, ali treba razvijati sve moguće oblike i bilateralne i regionalne saradnje.

Mislim da naše učešće u svim ovim formatima, počevši od SEECP-a saradnje u Jugoistočnoj Evropi, Berlinskog procesa, Jadransko-jonske inicijative, Jadranske povelje, Centralnoevropske inicijative, sve su to modeli u kojima Bosna i Hercegovina treba da učestvuje. Treba da učestvuju i sve druge države i treba da se razvijaju i novi modeli regionalne saradnje. Jedan od razloga zbog čega smo sve ovo skupa doživjeli je, između ostalog, i to što nismo imali dovoljno jake i dovoljno snažne i moćne oblike regionalne saradnje.

Kada je posrijedi vaše pitanje i ovo što je vezano za društva na Zapadnom Balkanu, ovo što je vezano za populizam, što je vezano za islamofobiju, ekstremizam itd. Vidite, ekstremisti, populisti i nacionalisti nikada nisu riješili niti jedan problem, samo su proizvodili nove probleme, oni su, ustvari, gledali samo kako da se okoriste. Jedinu korist od populizma imaju oni koji promoviraju populizam da prevare narod na izborima, a nakon toga narodu i državi kako bude jer oni su ostvarili svoj cilj. Dakle, populizam je jedna vrlo negativna pojava i ja sam uvijek bio protiv toga. Treba uvijek realno govoriti onako kako jeste i istinski se boriti za neke vrijednosti koje su utemeljene na civilizacijskim postignućima. Populizam je prevara vlastitog naroda i univerzalno naroda.

Pitali ste me i na temu ekstremizma i terorizma. Nikada nisu riješili ni jedno pitanje, samo su proizvodili nova pitanja i nove probleme. Bosna i Hercegovina je članica Alijanse u borbi protiv terorizma i mi ćemo, naravno, nastaviti to članstvo, donijeli smo neke važne zakone unutar BiH. Ono što nama u BiH smeta je rastuća islamofobija. Islamofobija je proizvod onih koji žele da naprave sukob civilizacija, da naprave sukob sa islamom i muslimanima. Često se upotrebljava termin „islamski terorizam“. Znate, teroristi nemaju ni vjere ni nacije, teroristi su teroristi i ni jedna vjera, posebno islam, to ne propagira i nije adekvatno to tako nazivati, jer to dolazi od onih koji imaju islamofobične poglede. U našem multietničkoj, multikonfesionalnoj regiji Zapadnog Balkana se vrlo često zloupotrebljava i preuveličava ekstremizam. Imali smo npr. šefove država koji su govorili da se sa sirijskih ratišta u BiH vratilo oko 10.000 boraca ISIL-a, što je najobičnija laž koju je izgovorio šef jedne naše susjedne države. Mi smo, naravno, na to reagirali, Bosna i Hercegovina je prva država koja je donijela Zakon o zabrani odlaska vlastitih državljana u bilo koje vojne formacije na svijetu, više nema nikakvih odlazaka. Sve vam ovo govorim s ciljem da se stvari moraju objektivno posmatrati, da moramo posmatrati tako da razumijemo jedni druge, da moramo ići u susret jedni drugima. Onda mislim da bi ovaj svijet bio mnogo bolji, a ne da kaljamo jedni druge kako bismo to misleći mogli ostvariti benefite za sebe. Jednostavno, treba uspostaviti principe o kojima govorim sve vrijeme, oni su za mene u svemu ovome najvažniji i najbitniji.

Dozvolite mi da se još samo osvrnem na ovu inicijativu, mi smo, kada je u pitanju regija Zapadnog Balkana, prošle godine u Sofiji potpisali jednu inicijativu koja se tiče tog regionalnog tržišta. To gospodin Pendarovski naziva „malim šengenom“. Mislim da je to inicijativa u okviru Berlinskog procesa koja bi trebala da dovede do većeg jedinstva kada su u pitanju ekonomija i poslovanje privrednih subjekata u svim državama Zapadnog Balkana, gdje građani neće prelaziti granicu sa pasošima nego sa ličnim kartama, gdje robe neće dugo čekati na prelaske preko granice, dakle gdje će biti mnogo bolje realizirane one četiri slobode kretanja robe, ljudi, kapitala i usluga. Mislim da bi to puno pomoglo regiji Zapadnog Balkana,  pa, između ostalog, i na putu članstva za Evropsku uniju.