Dozvolite mi da, na početku, izrazim zahvalnost rukovodstvu "Jedinstvene unije boraca, Uniji veterana općine Stolac“ na istrajnosti i naporima da sačuvaju uspomenu na herojski put Armije Republike Bosne i Hercegovine i tekovine odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

Otkrivanje spomenika šehidima i poginulim borcima ovoga kraja je još jedna potvrda takvih napora, koji trebaju biti na čast svakome vašem pripadniku, ali i svima nama.

Stolac je posebno mjesto. Raskršće kultura. Od srednjovjekovne bosanske države, preko otomanske Bosne i stolačkog vakifa Ali-paše Stočevića, antifašizma i herojske odbrane u posljednoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Prkos i ljudskost, to je ono što povezuje sve ove epohe i sve ljude ovoga kraja.  Zato mi poziv na današnju manifestaciju predstavlja posebnu čast.

Poštovani borci Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Prvo želim da se obratim vama, ali i porodicama šehida i poginulih boraca koji su položili svoje živote za državu Bosnu i Hercegovinu, našu domovinu.

Vi danas otkrivate spomen-obilježje vašim saborcima, sa željom da ciljevi vaše borbe ostanu trajno zabilježeni. Ne smijemo ih zaboraviti. Ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu i to vrijeme najvećeg iskušenja za Bosnu i Hercegovinu.

Vi ste pobijedili u bici koja nije bila samo odbrana ljudskih života i teritorije, već bitka za biće i ideju ove zemlje. Bitka za demokratiju i jednakost. Za mogućnost da ljudi različitih vjera i nacija i dalje žive zajedno. A to je ono najvrednije za šta čovjek treba ustati i boriti se.

Vi ste to odbranili i sačuvali.

I to vam niko ne može oduzeti.

Dragi Stočani!

U ovim danima, obilježavate i 28 godina od protjerivanja 8.000 vaših sugrađana iz Stoca, od čega je 3.000 završilo u logoru "Koštana bolnica". Preživjeli logoraši i porodice žrtava vraćaju se u nastojanjima da prenesu i tako sačuvaju istinu o počinjenim zločinima. Taj objekat strave je u periodu rata bio sjedište Vojne policije HVO-a, Vojne policije koju danas predsjednik Republike Hrvatske odlikuje najvećim ordenom te države.

Šta je bila krivica vaših sugrađana? Šta je bila vaša krivica? Šta je bila krivica svake nedužne žrtve ubijene u agresiji na Bosnu i Hercegovinu? To što smo ostali dosljedni osnovnim načelima Bosne i Hercegovine kao zajednice različitosti, ne tražeći ovu zemlju samo za sebe, isključujući ili braneći to pravo drugima.

U tome je suština svih sukoba, od srednjovjekovne Bosne pa do posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Treba ponavljati ove činjenice, uporno i predano. Da se više nikada ne zaboravi uzrok zbog kojeg smo vijekovima izloženi nasilju i nepravdi naših susjeda.

Dragi prijatelji!

Jedinstvena multietnička kultura Bosne i Hercegovine je tkana kroz hiljadu godina tolerancije i poštovanja među građanima, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost.

Nekropola stećaka Radmilja, ovdje u Stocu, biser je bosanskohercegovačke i svjetske kulturne baštine ali i svjedočanstvo o jednoj, jedinstvenoj Bosni i Hercegovini koju nikada i niko nije uspio podijeliti.

Namjera počinilaca genocida i udruženog zločinačkog poduhvata je bila da se uništi multietničko tkivo našeg društva kroz masovni pokolj, mučenja, silovanja, protjerivanja i pljačku.

Njihovi sljedbenici i dalje sanjaju o završetku političkog projekta Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana koji je donio krvoproliće cijeloj regiji.

Oni gotovo svakodnevno prijete otcjepljenjem dijela Bosne i Hercegovine ili zloupotrebljavaju Dejtonski ustav raznim blokadama kako bi nas natjerali da pristanemo na politiku podjele, politiku isključivosti i nejednakosti za sve građane. Nećemo to prihvatiti.

Najviši zvaničnici Srbije i Hrvatske dolaze u dijelove Bosne i Hercegovine šaljući loše i nedgovorne poruke. Nedavno je upravo ovdje, u Stocu, na Radimlji, jedan visoki zvaničnik komemorirao blajburške žrtve. U kakvoj su vezi Radimlja, dobri Bošnjani, Stolac i Blajburg, nikome nije jasno. Ali odakle pravo bilo kome zloupotrebljavati ovo mjesto? Odakle pravo bilo kome nad spomenicima svjetske kulturne baštine, u Bosni i Hercegovini, evocirati sjećanja na Blajburg? Prestanite to da radite.

Uistinu čudi da rukovodstvo i vodeće institucije Republike Hrvatske dopuštaju sebi ovako nešto. Zemlja koja je članica Evropske unije to ne bi smjela da čini ponajprije zbog svojih građana i njihove budućnosti. Vrijeme je da se u Republici Hrvatskoj o tome ozbiljno razmisli.

Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina su upućene jedna na drugu. I tako će ostati. Značaj dobrih odnosa Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine nadilazi značaj otvorenih pitanja. Ali, zašto onda Republika Hrvatska odbija da rješava otvorena pitanja sa Bosnom i Hercegovinom? Nije dobro za jednu državu da protivpravno eksploatiše dobra susjeda. Nije dobro da se njeno najviše rukovodstvo otvoreno stavlja na stranu jedne političke partije u Bosni i Hercegovini, koja podržava i ohrabruje secesionizam Dodikovog SNSD-a. O svemu tome rukovodstvo Republike Hrvatske treba ozbiljno da razmisli. Dobrim odnosima između naše dvije države, relaksiraju se i odnosi između Bošnjaka i Hrvata u BiH.

Ovo želim posebno naglasiti:

Stolac nije ekskluzivno ničiji prostor, niti to može biti ijedno mjesto u Bosni i Hercegovini. Svaki dio Bosne i Hercegovine podjednako pripada svim građanima. Stolac je grad svih Bosanaca i Hercegovaca kojima je dobro ove zemlje na srcu.

Onima koji misle drugačije, koji pod devizom legitimiteta nastoje zadržati i produbiti podjele u našem društvu, ja sa ovoga mjesta poručujem: nećete to ostvariti. Jer takvu Bosnu i Hercegovinu više niko neće. Većina naših građana želi modernu, demokratsku, evropsku državu u kojoj će svi građani imati jednaka prava. To više neće ni Evropska unija. Poruke evropskih zvaničnika su jasne i nedvojbene i odbacuju politiku podjela i etničkog ekskluziviteta.

Dragi prijatelji!

Neko je lijepo rekao: Ako želite Bosni i Hercegovini dobro, samo je ostavite na miru. Bosanci i Hercegovci će sami pronaći svoj put, kao i do sada. Ovo se posebno odnosi na susjede BiH.

Oni koji žele bolje odnose sa Bosnom i Hercegovinom, morat će se suočiti sa istinom, spriječiti dovođenje u pitanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše zemlje, prestati da vrijeđaju žrtve i one koji su preživjeli genocid i udruženi zločinački poduhvat, kao i negiranje sudski potvrđenih historijskih činjenica. Na to ih odnedavno obavezuju i Izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca, na koji sam tokom dosadašnjeg mandata člana Predsjedništva BiH uporno pozivao. Pokazalo se da sam bio u pravu.

Ne možete primati i nagrađivati haške osuđenike za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, dolaziti u Bosnu i Hercegovinu kao u svoju provinciju, zaobilaziti zvanične najviše institucije u Bosni i Hercegovini obilazeći dijelove drugog entiteta ili samo kantone sa većinom jednog naroda. Tako se ne pravi prijateljstvo sa Bosnom i Hercegovinom.

Ovo im je moja poruka: Uzmite pouku iz riječi velikog Miroslava Krleže. Krleža je upravo Bosni i Hercegovini posvetio neke od svojih najljepših rečenica i misli.

"Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj".

Dragi prijatelji!

Bez obzira na sve, napredak Bosne i Hercegovine ne može se više zaustaviti. Ogromna većina naših građana želi mir, stabilnost i prosperitet, želi izgraditi zajedničku i sigurnu budućnost za sebe i svoju djecu.

Vrijeme je na strani onih koji vole našu zemlju, koji rade za njen napredak i koji žele da je vide sigurnom i prosperitetnom, kao članicu Evropske unije i NATO-a. I mi ćemo to ostvariti. U to više nema nikakve sumnje.

Bosna će se postepeno vratiti na ono što je oduvijek bila - mjesto gdje ljudi različitih religija, kultura i identiteta žive zajedno u sigurnosti i napretku.

Ali sa gorkim iskustvom u kojem više neće biti mjesta zaboravu i tragičnim greškama koje vode do nekog novog genocida ili udruženog zločinačkog poduhvata. U to budite uvjereni.

Hvala.