Predsjedavajući McAllister,
dame i gospodo zastupnice i zastupnici!
Želio bih vam zahvaliti na interesu i prilici da iznesem svoje viđenje situacije u Bosni i Hercegovini, kao i u našem neposrednom okruženju.
S obzirom na sva dešavanja na
evropskom kontinentu, agresiju Rusije na susjednu nezavisnu i suverenu
Ukrajinu, do sada neviđeno jedinstvo gotovo svih zemalja Evrope, ne samo
članica EU, u odgovoru na ovu agresiju, kao i na refleksiju te agresije na
Zapadni Balkan, a samim time i na moju zemlju, obaveza mi je biti direktan i
govoriti ne baš uvijek diplomatskim jezikom.
Naravno, govorit ću o stanju u Bosni
i Hercegovini ali ću svakako pomenuti i ono što već godinama uporno ponavljamo
o malignom ruskom utjecaju na Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu.
Ponovit ću i ono što svi već
znate – ko su ključni ruski politički akteri u mojoj zemlji, sa nadom da će se
to ovaj put čuti i upamtiti. To je važno, jer ruska agresija na susjednu
Ukrajinu, ugrožena sigurnost cijelog evropskog kontinenta, dugogodišnja ruska
politika „zamrznutog konflikta“ na Zapadnom Balkanu kao i u mojoj zemlji, sada,
napokon mogu i trebaju biti shvaćeni i prihvaćeni kao sigurnosni izazov.
Mišljenje
Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji
iz maja 2019. godine, po
mom shvatanju, za BiH predstavlja, ako ne „revolucionaran dokument“, onda bar
dokument koji se po svojoj važnosti nalazi odmah iza Daytonskog-Pariškog
mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen rat u BiH. Taj dokument
predstavlja političku, pa čak i historijsku raskrsnicu za moju zemlju.
Pred Bosnu i Hercegovinu je stavljen izbor. Zapravo, BiH ima tri
mogućnosti, tri puta kojima se može kretati sa te svojevrsne političke raskrsnice.
Prvi izbor jeste odabrati put koji vodi ka realizaciji preporuka i 14
prioriteta iz navedenog mišljenja. To je za moju zemlju, po mom mišljenju,
možda najteži ali najbolji put. Ako mogu da biram pravac, ja biram ovaj, i to iz
sljedećih razloga:
- U pomenutom Mišljenju Evropske komisije vrlo precizno i tačno
su detektovane ključne reformske oblasti i mjere koje Bosna i Hercegovina treba
poduzeti, ne samo da bi ubrzala svoj put ka EU, nego i da bi postala
demokratska i uređena država u kojoj će navedene reforme imati utjecaj i na
izgradnju drugačijeg društva. Društva liberalne građanske demokratije, društva
jednakih, društva u kojem se cijene demokratija i vladavina prava.
-
U slučaju realizacije 14 preporuka iz mišljenja, Bosna i Hercegovina
se nepovratno okreće Evropskoj uniji. Uniji zasnovanoj na poštovanju i zaštiti
ljudskih prava i ljudskog dostojanstva nas građana, pojedinaca, bez obzira na
rasno, etničko, vjersko ili bilo koje drugo porijeklo ili opredjeljenje. BiH se
u tom slučaju okreće demokratskim i naprednim društvima u kojima je najvažnija
činjenica da smo, kao pojedinci, i mi i naše dostojanstvo cijenjeni i zaštićeni,
bez obzira na to ko smo, šta smo, kojeg smo porijekla, u kojeg Boga vjerujemo i
da li uopće vjerujemo, bez obzira šta su i koji su naši životni odabiri u svim
segmentima našeg života.
-
Treći razlog zašto vjerujem da je to ispravan put nalazi
se u tome što sam mišljenja da je evropski put BiH, uz NATO put, zapravo dodatna
garancija egzistenciji BiH. Svaki drugi izbor predstavlja veliki rizik za moju
zemlju.
Drugi izbor za moju zemlju jeste da sve ostane ovako kako je sada.
Objašnjavati kakvo je sada stanje, mislim da nije potrebno. Svima nam je
poznato. To je stanje stagnacije i latentnog konflikta koje je neizdrživo za
građane BiH. Neizdrživo je jer se BiH nalazi u konstantnoj blokadi institucija
i etničkim napetostima. Etnička podijeljenost se pokušava predstaviti kao
trajna kategorija bosanskohercegovačkog društva, dok nesigurnost, neizvjesnost
i korupcija dovode do masovnog iseljavanja većinom mladih ljudi iz BiH.
Kreiraju se društvo i društveni ambijent u kojem se, kao pojedinac, možete
afirmisati i imati pristojan život samo kao osvjedočeni pripadnik etničke grupe
i pripadnik vladajuće stranke ili političke strukture. Sve to govori u prilog
činjenici da je sadašnji, ne samo ustavno pravni okvir, nego i koncept
organizacije društva koji počiva na njemu prevaziđen i da dalje insistiranje na
njemu vodi u dekadenciju. Ili, prosto rečeno, u propast koje niko neće biti
pošteđen.
Interesantno je ovom prilikom napomenuti i da sve više međunarodnih faktora
koji prate situaciju na Zapadnom Balkanu i u Bosni i Hercegovini postaju ili su
postali svjesni ove činjenice i govore o potrebi promjene.
U svjetlu trenutnih dešavanja na evropskom kontinentu, podsjećam da je
Rusija, do agresije na Ukrajinu, bila najveći zagovornik ovog stanja u BiH iz
jednostavnog razloga – to je bilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje je Rusiji
odgovaralo kao izvor problema za NATO ali i EU. Rusija je, zapravo, pravilno
procijenila da „zamrznuti konflikti“ na Zapadnom Balkanu, a time i u mojoj
zemlji, predstavljaju sigurnosni rizik za NATO i EU i bila je najveći
zagovornik zadržavanja sadašnjeg stanja.
Svakako, postoji i treći izbor za moju zemlju. A to je kretati se nazad u
odnosu čak i na sadašnje stanje. Sigurno rezultat ovakvog izbora jeste
konflikt. Do toga konflikta će u tom slučaju sigurno doći. Trenutak izbijanja
tog konflikta ovisit će o tome da li je BiH u svom ustavno-pravnom uređenju
nastavila putem etničkih podjela. Ovisit će o tome da li je formalizirala te
podjele, kako u Ustavu BiH, tako i u svome zakonodavstvu, koje će biti
izraženije i veće nego što su to sada, a ovisit će i o vanjskom poticaju ili
okolnostima u regiji.
Svaka dalja etnička podjela u Bosni i Hercegovini, insistiranje da ustavna
i zakonodavna struktura BiH budu temeljene na konačnim etničkim podjelama
aktivirat će etnički zasnovane konflikte. Podsjećanja radi, sadašnja dominantno
etnički zasnovana ustavno-pravna struktura, sa djelimičnim građanskim
pristupom, koja se zasniva na konceptu konstitutivnih naroda, već je izvor, za
sada, političkih konflikata koji se najbolje vide u blokadi države.
Etnički struktuiran elektorski sistem izbora na jednom dijelu države, koji
se trenutno pokušava nametnuti, definitivni je početak disolucije Bosne i
Hercegovine, sa veoma neizvjesnim ishodom.
To se postiže i narušavanjem suvereniteta Bosne i Hercegovine od strane
susjeda, kroz koncept brige susjednih država za pripadnike naroda koji su,
zapravo, autohtoni državljani i građani BiH. Taj koncept ide do te mjere da se susjedne
države otvoreno miješaju u unutrašnja pitanja BiH. Ako vam ovo liči na
situaciju u Lugansku i Donjecku, politiku Rusije i do čega je sve dovela ta
politika, upravu ste, to je isti agresivni koncept jedne države koja nastoji da
zavlada drugom državom.
Jedina razlika u odnosu na takav ruski pristup, za sada, jeste u tome što
susjedne države ne pokušavaju oružanom agresijom to ostvariti. Istina za volju,
na prostoru BiH su to već radili od 1992. do kraja 1995. a što je dokazano i potvrđeno brojnim presudama
međunarodnih sudova.
Kako drugačije nazvati politiku koja dolazi iz Srbije, a nazvali su je
„srpski svet“, identično tzv. „ruskom svetu“. Kako drugačije nazvati otvoreno
miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, poput
izmjene Izbornog zakona, a sve sa pozivanjem na zaštitu prava hrvatskog naroda
u BiH, a da to ne liči na Putinovo pozivanje na zaštitu ruskog naroda u
Ukrajini. Iz tog razloga, nije ni čudno da među najvjernije saradnike Rusije na
Zapadnom Balkanu ubrajamo i dva danas prisutna gospodina – Milorada Dodika i
Dragana Čovića.
Zar je potrebno podsjećati na Dodikovu „neutralnost“ po pitanju ruske
agresije na Ukrajinu. Neutralnost koja je identična saučesništvu. Zar je
potrebno podsjećati na stav Čovića kako Rusija treba pojačati prisustvo u BiH? Zar
je potrebno podsjećati na usaglašen identičan stav ministra vanjskih poslova
Hrvatske i Sergeja Lavrova po pitanju izmjene Izbornog zakona BiH? Šta je još
potrebno da bi se vidjela „putinovska matrica“ u takvom pristupu, kako domaćih
političkih faktora, tako i političkih faktora iz susjedstva?
To je taj treći put, treći mogući izbor za Bosnu i Hercegovinu. On sigurno
ne vodi moju zemlju u Evropsku uniju. Ne vodi ka poštovanju osnovnih ljudskih
prava građana moje zemlje. Ne vodi poštovanju presuda Evropskog suda za ljudska
prava. Ne vodi Bosnu i Hercegovinu ka stabilnoj demokratiji i demokratskom
društvu. Ne vodi borbi protiv korupcije, itd. Vodi nas ravno u vještački
kreirane etničke podjele sa izvjesnim konfliktom.