Zadovoljstvo mi je što imamo priliku, dvije teške godine nakon izbijanja pandemije COVID – 19, da okupimo privrednike i predstavnike vlasti na Sarajevo Business Forumu, kako bismo zajedničkim snagama našli odgovore na izazove koji su se pojavili pred nama u novim okolnostima. Veoma mi je drago da se tradicija nastavlja jer se Sarajevo Business Forum pozicionirao kao jedan od najvažnijih poslovnih i investicionih događaja u Jugoistočnoj Evropi.

Na današnjem skupu je bio planiran da vam se obrati moj kolega, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Šefik Džaferović. No, zbog neodložnog puta u New York i prisustva sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, dogovorili smo se da se ovom prilikom skupu obratim ja.

Neću vam govoriti o ekonomskim parametrima i poslovnim trendovima jer vi, koji se direktno bavite ekonomijom i investicijama, o tome znate više. Zato, ovim svojim obraćanjem, želim da vam predstavim neka ključna opredjeljenja i prioritete Bosne i Hercegovine, koji proizlaze iz naših međunarodnih obaveza. Također se želim osvrnuti na neke globalne izazove o kojima moramo voditi računa.

Evropska perspektiva cijele regije i naša želja da svoj ekonomski i administrativni sistem uskladimo sa standardima Evropske unije zadali su nam određeni okvir, unutar kojeg smo izabrali da provodimo reforme i gradimo temelje stabilnosti i prosperiteta. Stvaranje okruženja povoljnog za investiranje nužno se mora oslanjati na eliminaciju suvišnih birokratskih procedura i efikasnu borbu protiv korupcije.

No, pored ovih ključnih elemenata, uvjeren sam da cijela regija mora nadići iracionalne političke težnje iz prošlosti koje vode destabilizaciji i okrenuti  se budućnosti, povećanju ekonomskog rasta, standarda društva, te tako spriječiti odlazak aktivne radne snage.

Put koji se nužno nameće kao jedini logičan je put regionalne saradnje i približavanja standarda najvećem i najbližem tržištu Evropske unije. Mislim da tako možemo biti konkurentniji i privući kompanije iz svijeta koje žele u Bosni i Hercegovini i regiji imati svoju odskočnu dasku ka tržištu EU. Vjerujem da ova regija može biti most između velikih tržišta Evrope i Azije.

Načinjeno je u tom pravcu nekoliko koraka. Bosna i Hercegovina se aktivno zalaže za Zajedničko regionalno tržište (CRM), nastalo u sklopu Berlinskog procesa, a razrađeno na Summitu u Sofiji. U tom zajedničkom regionalnom tržištu imamo već postojeće regionalne institucije, koje državama regije pomažu da na regionalnom nivou primjene najbolje prakse i standarde EU pripremajući se tako za naš dalji put ekonomske integracije Zapadnog Balkana u evropsko tržište. Poštujem i druge inicijative ali smatram da prednost treba dati onima koje imaju strukturu, ekspertizu i ozvaničenu koordinacionu ulogu.

U Sarajevu je sjedište Regionalnog vijeća za saradnju – RCC, koje aktivno pruža plansku podršku uvezivanju regije u oblastima slobode kretanja ljudi, istraživanja, razvoja i inovacija.

Također, Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini – CEFTA aktivno radi na usaglašavanju trgovinskih praksi i eliminaciji prepreka trgovini i pružanju usluga. Transportna zajednica Jugoistočne Evrope koordiniše aktivnosti obnove i izgradnje putne i željezničke infrastrukture regije, kako bi bolja povezanost olakšala promet radne snage i roba, ali i unaprijedila standarde sigurnosti u prometu.

Konačno, Energetska zajednica Jugoistočne Evrope je tu da koordiniše aktivnosti na provedbi obaveza iz energetskih paketa reformi o liberalizaciji energetskog tržišta i unapređenju energetske infrastrukture, te Zelene agende koja nas vodi ka dekarbonizaciji energetskog sektora.

Ovdje se želim malo zadržati i skrenuti pažnju na nužnost usklađivanja strateških razvojnih ciljeva i naših obaveza u borbi protiv klimatskih pomjena. U oktobru prošle godine učestvovao sam na Konferenciji o klimatskim promjenama COP 26 u Glazgovu. U pripremi za tu konferenciju specijalizovani timovi za izradu plana energetske tranzicije, pod okriljem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, dali su procjenu o okvirnoj cifri od 17 milijardi KM koje treba uložiti u energetsku tranziciju do 2050. godine, što je krajnji rok za dekarbonizaciju. Pozivam vas, investitore i poslovne ljude, da, u saradnji sa našim institucijama, učestvujete u ovom velikom projektu energetske tranzicije. Ovaj iznos od 17 milijardi KM predstavlja veliki izazov, ali i priliku za sve investitore u ovom sektoru. To podrazumijeva investicije u energetsku efikasnost, razvoj tržišta energije, razvoj pametnih digitalnih mreža za upravljanje potrošnjom električne energije i povećanje izgradnje kapaciteta i korištenja obnovljivih izvora energije.

Sofijskom deklaracijom o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan smo  izrazili snažno opredjeljenje da ćemo zajedno sa EU raditi na stvaranju klimatski neutralne Evrope do 2050. godine, te održive poljoprivrede i proizvodnje hrane.

No, nama je potrebna pravedna energetska tranzicija koja obuhvata prelazak sa fosilnih na održive i obnovljive izvore energije, na način koji uzima u obzir prava i opstanak radnika koji ostvaruju sredstva za život u tom sektoru. Bosna i Hercegovina, predstavlja upravo takvu državu u kojoj nepripremljena i brza energetska tranzicija može stvoriti velike socijalne i privredne probleme. Zato je bitno da energetsku tranziciju prate postupni programi socijalnog zbrinjavanja, prekvalifikacija, te ekološkog saniranja napuštenih ugljenokopa i rudnika.

Vijeće ministara BiH je u martu 2021. godine usvojilo Nacionalno utvrđeni doprinos (NDC) Bosne i Hercegovine za period 2020. -2030.  Prema tom planu, bezuslovni cilj smanjenja emisije stakleničkih gasova  za 2030. godinu je 12,8% u odnosu na 2014., ili 33,2% u odnosu na 1990. Što se tiče eksploatacije uglja, uslovni cilj za 2030. je smanjenje 17,5% u odnosu na 2014., ili 36,8% u odnosu na 1990., s naglaskom na „pravednu tranziciju“ u rudarskim oblastima.

Nažalost, povrh problema s dekarbonizacijom energetskog sektora, suočavamo se i s energetskom krizom i krizom prehrambene industrije, uzrokovanih agresijom Rusije na Ukrajinu. Zato moramo računati i s tim da će rat u Ukrajini dalje usložiti odnose u svjetskoj ekonomiji, a posebno u energetici i prehrambenoj industriji. Zato treba razmišljati i o novim energetskim pravcima i LNG terminalima za tečni prirodni plin u cilju diversifikacije snabdijevanja.

Pored pomenuta dva sektora, važno je spomenuti i potencijale namjenske industrije u Bosni i Hercegovini, te podržati filmsku industriju i oživljavanje turizma u Bosni i Hercegovini i regiji nakon ublažavanja zdravstvenih mjera uzrokovanih pandemijom COVID – 19.

Na kraju, želim zahvaliti organizatorima i strateškim partnerima Sarajevo Business Foruma na odlučnosti da se ovaj skup održi.

Želim vam uspješan rad i mnogo novih poslovnih kontakata i ideja.