Bilo ih je 8.372…
Okupili smo se danas ovdje da hiljadama muškaraca i dječaka koji su svirepo ubijeni u julu 1995. godine u Srebrenici odamo počast. Ubijeni su planski, tokom vrlo precizno sistemski organiziranog zločina, samo zato što su se drugačije zvali.
Njih 8.372 su svirepo ubijeni, a nad narodom je počinjen genocid! Genocid,
koji je najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, iako je većina nas
mislila da je nemoguće da se tako nešto dogodi na našem tlu.
Nažalost, dogodio se u Bosni i Hercegovini.
Iako je prošlo 27 godina, naša borba za pravdu i istinu i dalje traje.
Iako su međunarodni sudovi zaključili da je u Srebrenici počinjen genocid
i neosporan je u Berlinu, Bruxellesu, New Yorku, nažalost, imamo i dalje
politike i pojedince koji ga javno slave, one politike koje su ga planirale i
provele. Time omaložavaju i vrijeđaju nevine žrtve i njihove porodice. Ovo je
jedini genocid u historiji koji se tako otvoreno, sistemski, putem skupština,
vlada, javnih televizija, općina – slavi. To neće proći nekažnjeno, jer sam
uvjeren da ćemo zajedno, boreći se civilizirano i svim pravnim sredstvima, boreći
se najjačim argumentom, a to je istina, pobijediti u našoj borbi za pravdu.
Podsjećanje na sve ono što se dogodilo nije potrebno samo zbog nas samih,
ono je potrebno zbog čitavog svijeta kojem, nažalost, ono što smo prošli mi, na
našim prostorima, nije bilo dovoljna opomena. Nisu s lica zemlje
izbrisane samo porodice nego čitave zajednice. Nakon genocida ništa više nije
isto. Upravo zbog toga, ali i novih generacija koje dolaze, svi mi koji smo
svjedočili tome ne smijemo dozvoliti da žrtve budu zaboravljene, svi mi ne
smijemo dozvoliti da se takvi zločini ikada više ponove.
Pojedinci iz Bosne i Hercegovine i susjedne nam Srbije trebali bi se
ugledati na jednu Njemačku ili naprimjer Japan, pa će vidjeti gdje su te zemlje
i njihovi građani danas, zahvaljujući između ostalog i tome što su se hrabro
suočili sa svojim teškim zločinima i svojom prošlošću.
Zbog toga naša poruka danas sa ovog mjesta besramnim negatorima genocida
treba da bude glasna. Na putu ste svoje propasti, jer svojim negiranjem,
slaveći tuđu smrt, ne možete graditi prosperitetniju budućnost. Naša borba neće
utihnuti, zbog novih generacija koje dolaze i koje ne zaslužuju da budu vaše
nove žrtve, žrtve propalih retrogradnih politika.
Moja poruka vama preživjelima, porodicama i bližnjima ubijenih jeste da
osjećam duboku tugu zbog svega što se dogodilo i smatram za obavezu da na svaki
mogući način iskažem saosjećanje i empatiju prema vama. Podržavat ću vas i činiti
sve što mogu da ono što ste prošli ne zaborave ni vaši sugrađani, a ni čitav
svijet.
Nemamo tu moć da vratimo vaše ubijene očeve, sinove, braću, unuke,
djedove, momke, zaručnike, kćeri, djecu... Ali, iza ovog stojim lično, kao i
ljudi s kojima radim, nikada i nikada nećemo dopustiti da se nešto slično
ponovo desi u našoj zemlji.
Borit ćemo se za jaku, mirnu i stabilnu Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj
će prednjačiti vladavina prava, moralne vrijednosti, a pojedinac biti zaštićen
i empatija će biti imperativ.