Prvi mart spada među pet najznačajnijih datuma u milenijskoj historiji Bosne i Hercegovine.

Prvi takav datum jeste 949. godina, u kojoj je vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit objavio svoje znamenito djelo „De administrando imperio“ (O upravljanju carstvom), u kojem se prvi put u jednom pisanom historijskom izvoru navodi postojanje „zemlje Bosne“.

Drugi datum je 29. august 1189. godine, dan kada je poznati vladar Bosne ban Kulin izdao Povelju kojom se dubrovačkim trgovcima garantovala sloboda kretanja i trgovanja u Bosni. To je najstariji pronađeni očuvani bosanski državni diplomatski dokument napisan na starobosanskom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. S pravnog aspekta može se konstatovati da je Kulinova povelja „rodni list“ bosanske državnosti i neoboriv dokaz da je Bosna već u 12. vijeku imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara.

Treći datum je 25. novembar 1943. godine, kada je na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a obnovljena bosanska državnost.

Četvrti datum je 1. mart 1992. godine, kada se na legalnom i demokratskom referendumu preko 64% građana Bosne i Hercegovine izjasnilo za nezavisnu, suverenu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu.

Peti datum je 22. maj 1992. godine, kada je Republika Bosna i Hercegovina primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.

Ovih pet datuma u bosanskohercegovačkoj historiji trebaju biti upisani velikim i zlatnim slovima, da ih djeca uče u školama, da se njima imenuju značajne kulturne i javne ustanove i drugi značajni objekti, te da se njima ponosi svaki bosanskohercegovački  građanin, bez obzira na etničku, vjersku, političku i ideološku pripadnost.

Nažalost, velikodržavni protagonisti pokušavaju našoj državi Bosni i Hercegovini oduzeti pravo na postojanje.

Pokušavaju nam ukrasti i prekrojiti historiju i književnost. Ne poštuju naš državni suverenitet. Negiraju naš etnički i jezički identitet, zloupotrebljavaju naše pravo na vjerski identitet. Kradu  bosanskohercegovačke talente u sportu, nauci i u brojnim drugim oblastima.

Uprkos svemu tome, ne uspijevaju slomiti državu Bosnu i Hercegovinu. Nju nisu trajno pokorile ni mnogo jače sile u posljednjih hiljadu godina. Bosna i Hercegovina je uvijek imala svoje sinove i kćeri, koji će je zaštiti. Tako je bilo i tako će ostati.

Zbog neodgovornih pojedinaca koji neargumentovano tumače načelo samoopredjeljenja, moramo jasno odgovoriti na pitanje: šta je „pravo na samoopredjeljenje naroda“ i kako se ostvaruje?

Odgovor na njega nije znao ni Slobodan Milošević kada ga je 1991. postavio tzv. Badinterovoj komisiji. Njegovo pitanje tada je glasilo: „Ima li srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao jedan od konstitutivnih naroda Jugoslavije, pravo na samoopredjeljenje?“ Arbitražna komisija je dala svoj odgovor u formi „mišljenja“. Sljedbenicima velikodržavne politike teško je palo saznanje da se svi međunarodni instrumenti koji se odnose na načelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda trebaju shvatiti prije svega u teritorijalnom a ne u strogo etničkom smislu.

Nažalost, ponovo na političkoj sceni imamo sljedbenike velikodržavne politike Slobodana Miloševića.

Oni i dalje ne prihvataju činjenicu da je načelo samoopredjeljenja u trajnoj suprotnosti sa načelom političke nezavisnosti postojećih država u svijetu. Naime, kada bi svi „narodi“ pribjegli tome pravu, teritorijalna cjelovitost i granice mnogih država došle bi u pitanje.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija precizno je utvrdila da se pravo na samoopredjeljenje ne smije nikada shvatiti kao odobravanje ili podsticanje aktivnosti koje bi ugrozile, u cjelini ili djelimično, teritorijalnu cjelovitost ili političko jedinstvo država. Zato je, između ostalog, nemoguća secesija bh. entiteta RS, jer stanovništvo jednog dijela nezavisne, suverene i nedjeljive države Bosne i Hercegovine nikada neće moći odlučivati o sudbini cjelokupnog stanovništva naše države.

Nikada! Neka to dobro upamte separatistički orijentisani političari.

Daytonski mirovni sporazum potvrdio je nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine.

Danas je država Bosna i Hercegovina kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i zemlja pred ulaskom u članstvo NATO-a.

Pred našom državom su važne i zahtjevne faze procesa evropskih i evroatlantskih integracija. Bosni i Hercegovini treba pomoći da izgradi funkcionalne državne institucije, sposobne da preuzmu odgovornost za ubrzano kretanje naše države prema članstvu u EU i NATO-u.

Nažalost, kontinuirani i sistematski pokušaji slabljenja i razaranja države Bosne i Hercegovine nisu prestali.

U periodu agresije to je provođeno masovnim ubijanjima, protjerivanjima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom. Danas se taj cilj provodi sistematskom blokadom države, pokušajima slabljenja i urušavanja državnih institucija.

Krajnji cilj destruktivnih snaga jeste podjela Bosne i Hercegovine kao države. Usmjerenost tih projekata neće se promijeniti ni u narednim godinama. Nema ozbiljnih argumenata, niti pretpostavki da se to može promijeniti u kratkom razdoblju.

Nije tajna da u našoj zemlji postoje destruktivni političari koji otvoreno zagovaraju rušenje države Bosne i Hercegovine i mirovnog procesa.

Namjerno povezujem očuvanje države i mirovni proces jer samo zlonamjerni i naivni mogu i pomisliti da je moguće rušiti pravni poredak naše države a ne ugroziti stabilnost i mir u cijeloj regiji.

Bosna i Hercegovina nije izolovano ostrvo. Mi smo neraskidivo povezani sa demokratskim i slobodnim svijetom.

Danas kad slavimo naš državni praznik trebamo se prisjetiti i naših prijatelja koji proživljavaju teške momente.

Još jednom izražavam najdublje saučešće i solidarnost sa bratskim narodom Republike Turske koju su pogodili razorni zemljotresi. Saučešće i solidarnost izražavam i narodu Sirije. Posebno sam ponosan na naše spasilačke timove koji su spasili dvadeset šest ljudskih života. Oni su ponos i ogledalo hrabre i humane Bosne i Hercegovine. Ponosan sam i na sve Bosance i Hercegovce koji su još jednom pokazali da imaju humanost i veliko srce.

Večeras izražavam solidarnost i sa hrabrim predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim i slobodarskim narodom Ukrajine. Mi smo na strani Ukrajine i slobodnog svijeta. Mi nismo neutralni i indiferentni prema patnjama naroda Ukrajine jer neutralnost je drugo ime za podršku Putinovom režimu.

Dame i gospodo,

na kraju obraćanja, želim posebno naglasiti da ne postoji pitanje koje je politički, moralno i egzistencijalno važnije od pitanja očuvanja države Bosne i Hercegovine.

Stranačku i lokalnu politiku potisnimo u korist državne politike.

Neka odanost i privrženost Bosni i Hercegovini bude jača od ličnih sujeta i animoziteta.

Odredimo crvenu liniju ispod koje se ne može ići na državnom nivou.

Ne šutimo pred nepravdom.

Ne pristanimo na podjele i diskriminaciju.

Na provokacije ne odgovarajmo mržnjom i razgradnjom.

Odgovarajmo ljubavlju i izgradnjom obdaništa, škola, fakulteta, fabrika, biblioteka i stanova za mlade bračne parove.

To je najbolji odgovor politikama destrukcije i podjela.

Bosanci i Hercegovci, u zemlji i inostranstvu,

sretan vam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!