Cijenjeni pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine,
uvažene porodice poginulih boraca i šehida,
poštovani borci i ratni komandanti, predstavnici
boračkih udruženja, ratni vojni invalidi,
predstavnici svih nivoa zakonodavne i izvršne
vlasti u Bosni i Hercegovini,
poštovani gosti, dragi prijatelji,
građanke i građani Mostara i Hercegovine,
Danas je treći dan Kurban-bajrama i dozvolite mi da svim muslimanima u
Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu još jednom čestitam ovaj veliki blagdan
riječima: Bajram šerif mubarek olsun!
Borba za Mostar je bila borba za opstanak Bosne i
Hercegovine. Zato danas, s ponosom, obilježavamo jedan od najsvjetlijih datuma
u historiji Mostara i naše države.
Kao član Predsjedništva BiH, imam izuzetnu čast
da vam se danas obratim povodom obilježavanja 30. godišnjice deblokade Mostara
i pogibije slavnog heroja oslobodilačkog rata brigadnog generala Midhada
Hujdura Hujke.
Sjećajući se slavne prošlosti Armije Republike
Bosne i Hercegovine (Armija RBiH), podsjećajući se na komandanta Midhata
Hujdura Hujku i njegove borce, želim jasno poručiti da smo mi potpuno otvoreni
za izgradnju budućnosti na temeljima istine i pravde.
Mostar je bio na udaru dva zla sa dvije strane.
Ipak, i u takvim nepovoljnim okolnostima, Armija RBiH uspjela je sačuvati
temeljnu ideju slobode i jednakosti.
U skoro nemogućim uslovima, kada je protiv sebe imala
dvostrukog neprijatelja, embargo na uvoz naoružanja i blokirane granice, Armija
RBiH je uspjela, na današnji dan, prije trideset godina, osloboditi dio grada i
Mostar spojiti sa ostatkom slobodne teritorije.
Deblokadom
Mostara, poslana je poruka Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu, da herojska
Armija RBiH neće odstupiti od ideje slobodne i cjelovite države Bosne i
Hercegovine.
Danas posebno želim naglasiti ulogu i značaj Četvrtog korpusa Armije RBiH,
koji je herojski vodio borbu za slobodu Mostara i države Bosne i Hercegovine.
Herojska
borba Mostaraca spasila
je
ne samo ovaj grad, nego i državu Bosnu i Hercegovinu na ovim prostorima.
Značaj Četvrtog korpusa za odbranu
države je nemjerljiv i zato koristim i ovu priliku
da iskažem duboko poštovanje najboljim sinovima naše zemlje na svemu učinjenom.
Ostat će trajno zabilježeno da su slabo naoružani borci Armije RBiH
herojski zaustavili višestruko nadmoćnije agresore. Oni su najzaslužniji za
spas Mostara i ideje multietničke i slobodne Bosne i Hercegovine.
Borci Armije RBiH ispisali su nezaboravnu epopeju borbe za odbranu svog
grada, države i civilizacijskih vrijednosti moderne Evrope.
Tu istinu nikada ne smijemo prestati govoriti.
Istinu o herojskoj borbi branilaca Mostara i Bosne i Hercegovine priznala
je i Evropa, 9. maja 1995. godine.
Armija RBiH je jedina legalna oružana sila iz Bosne i
Hercegovine koja je 9. maja 1995. dobila poziv da učestvuje na vojnoj paradi u
Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom.
Evropa je i na
ovaj način odala priznanje časnoj
borbi koju je vodila slobodarska Armija RBiH i svrstala je u
evropsku antifašističku porodicu. Čast da
nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je proslavljenom komandantu 41.
Mostarske slavne i viteške brigade Semiru
Drljeviću Lovcu.
Bilo
je to priznanje herojskoj borbi stanovnika Mostara, koji su u nemogućim
uslovima odbranili državnost Bosne i Hercegovine i principe zajedničkog života
na ovim prostorima.
Najviši sudovi Ujedinjenih nacija pružili su pravnu satisfakciju braniocima
i građanima Mostara i Bosne i Hercegovine.
Haaški tribunal je potvrdio pravnu prirodu rata vođenog protiv međunarodno
priznate države Republike Bosne i Hercegovine.
Pravosnažnim presudama, uključujući i presude o UZP-ovima, dokazano je da
je riječ o međunarodnom oružanom sukobu.
Susjedne
države su vodile rat za teritorije s ciljem stvaranja velike Srbije, a u jednom
periodu rata i velike Hrvatske.
Zločini koji su počinjeni nisu bili slučajni, oni su
planirani i organizovani s jasnim ciljem. Zločini jesu individualizovani, ali
je dokazano da su počinjeni u okviru UZP-a, uz koordinaciju najviših
funkcionera susjednih država i cijelog sistema civilnih i vojnih vlasti
paradržavnih tvorevina koje su formirane kao dio sistema zločina.
Pokušaj izgradnje Muzeja
HVO-a na mjestu koncentracionog logora i skandalozne poruke ratnog zločinca Darija Kordića govore i o propustima
međunarodne zajednice.
Nažalost, ona nije uspjela
uspostaviti tranzicijsku
pravdu u Bosni i Hercegovini. Tu grešku međunarodna zajednica mora
ispraviti.
Treba koristiti sve pravne mehanizme i
diplomatski uticaj kako bi se zaustavila izgradnja vojnog muzeja HVO-a na
lokalitetu nekadašnjeg logora Heliodrom.
Umjesto
izgradnje muzeja, na ovoj lokaciji treba
postaviti prikladno obilježje, koje će svjedočiti da je na
ovom mjestu bio koncentracioni logor.
Nažalost,
napadi na državu Bosnu i Hercegovinu nisu prestali ni u trećoj deceniji XXI. vijeka.
Velikodržavni protagonisti su nakon 1995. mijenjali
metode i taktiku, ali cilj je ostao isti. O tome, pored ostalog, svjedoče
stavovi velikosrpskog ideologa Dobrice Ćosića, koji je neskriveno objasnio kako
treba razoriti državu Bosnu i Hercegovinu: „Dva
veka mi imamo jedan isti cilj, a to je borba za oslobođenje i ujedinjenje
srpskog naroda. (...) Nijedan ratni cilj nije ostvaren samo u rovu. (…) Svi su
ratni ciljevi u istoriji sveta ostvareni u miru (…) Mi moramo da zaključimo mir
da bismo u miru završili rat i ostvarili naše istorijske ciljeve“.
Na fonu ovakvih i sličnih instrukcija, čelnici
bh. entiteta RS, uz pomoć nekih vanjskih centara moći, pokušavaju u miru da
dobiju ono što ratni zločinci nisu mogli ostvariti agresijom na Republiku Bosnu
i Hercegovinu i genocidom nad Bošnjacima. Takvoj zločinačkoj politici moramo se
odlučno i organizovano suprotstaviti.
Protiv naše zemlje i svih onih koji je iskreno brane
intenzivno se
vodi prljavi politički,
medijski, psihološki, diplomatski i obavještajni rat.
Manipulatori ponovo primjenjuju
oprobani recept diskreditovanja kadrova koji bezrezervno štite državu. Rušenje Bosne i
Hercegovine uvijek je počinjalo i odvijalo se preko kadrova. Kadrovi su tajna
politike.
Kao u najcrnjim vremenima agresije
na državu Bosnu i Hercegovinu, ciljanom propagandom ponovo se zamjenjuju teze, izvrće istina, plasiraju laži, etiketira, podvaljuje, ocrnjuje, optužuje,
presuđuje...
Ipak, moraju
znati da mi nećemo nikada pokleknuti. Ne smijemo biti kukavice i prešutjeti nove nepravde
prema državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima.
Iskustvo nam govori da se samo državom
i državnim institucijama mogu zaštititi ljudi i država.
Bosanskohercegovačke političke snage moraju
biti spremne da svim raspoloživim potencijalima pomognu legalnim državnim organima, s
ciljem zaustavljanja političkih ekstremista. Svi
zajedno moramo pokazati da je legalizam jači od odmetništva i pravnog nasilja.
Ne smijemo prestati
tragati za
najefikasnijim
načinom zaštite
nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i
Hercegovine.
Da ne bi bilo dileme, riječ je o
političkoj dimenziji zaštite, jer za međunarodnopravni, krivičnopravni i sigurnosni aspekt postoje
nadležne institucije države Bosne i Hercegovine, kao i Daytonskim mirovnim sporazumom ovlaštene institucije.
Pred nama je borba za jednaka ljudska prava
svih ljudi i demokratsku državu
Bosnu
i Hercegovinu.
Nije vrijeme za
kalkulisanje:
Hoćemo ili nećemo? Smijemo ili ne smijemo? Mi, naprosto, moramo! Ljudima moramo pokazati dobar put u lošem
vremenu.
Naša vizija Bosne i
Hercegovine je jedna, jedinstvena, demokratska i pravna država, članica evroatlantske porodice
zemalja, u kojoj se slobodno razvijaju i poštuju različiti identiteti -
etnički, vjerski, regionalni, socijalni i drugi, ali i izgrađuje zajednički
državni identitet Bosne i Hercegovine.
U narednim godinama moramo učiniti dodatne napore
da ubrzamo zakonski definisan put ka EU i NATO-u.
Ono što je u ratu bila deblokada Mostara, odbrana
Sarajeva, Bihaća, Goražda, Tuzle i drugih gradova, danas je dinamizovanje evroatlantskih
integracija.
Bosna i Hercegovina pripada svjetskoj porodici
slobodnih i demokratskih zemalja i naše mjesto je u društvo najrazvijenih
država svijeta.
Cjelovita i jedinstvena Bosna i Hercegovina nema
alternativu!
Sloboda nema alternativu.
Mi druge zemlje osim Bosne
i Hercegovine nemamo.
Čvrsto vjerujem u budućnost
Bosne i Hercegovine.
Neka je rahmet i slava onima koji su utkali svoje
živote u temelje slobodne i demokratske države Bosne i Hercegovine!
Neka vječno živi nepokoriva
država Bosna i Hercegovina!