Večeras se prisjećamo važnoga datuma iz historije naše zemlje, u kojem je obnovljena njena državnost i potvrđen historijsko-pravni kontinuitet na načelima pune ravnopravnosti svih njenih naroda i građana. Izražavajući zahvalnost generaciji koja je položila temelje suverenitetu BiH, današnje obraćanje želim simbolično posvetiti našim mladim sugrađanima, onima koji će uskoro naslijediti ovu zemlju. Zato ću više govoriti o budućnosti, o potrebi da otvorimo puteve nadi, da otvorimo puteve boljem životu i promjenama, a da suzimo prostor tjeskobi, neizvjesnosti i apatiji koje opterećuju našu mladost.

Pozivam vas da jedni druge ohrabrujemo na tome putu, uvjereni da idu bolji dani i da oni moraju doći.

Cijenjeni dame i gospodo!

Nemojmo se previše vraćati u prošlost i stalno ponavljati kako je nekada prije bilo bolje i kako ćemo to blagostanje iz prošlosti teško ikada više dostići. Prije nekoliko decenija se u ovoj zemlji ipak skromnije živjelo. Bilo je više siromašnih, nepismenih, nezaposlenih, više mjesta bez puteva, vode i struje. Sela bez škola i učitelja. Raspadom državne zajednice, kojoj je i BiH pripadala, prethodio je raspad privrede obilježen trocifrenom inflacijom.

Zato ne treba zatvarati puteve optimizmu kada svi pokazatelji govore da ova zemlja kreće naprijed, i pored ratnih devastacija koje su bile gotovo neprocjenjive.

U nepunih godinu dana napravili smo vidljive pomake:

Na britansko-njemačku inicijativu odgovorili smo potpisivanjem Izjave Predsjedništva BiH o evropskoj opredijeljenosti i neophodnim reformama na putu prema EU. Aktiviran je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Usvojena je Reformska agenda na nivoima entiteta i Vijeća ministara BiH. Pored vještački generisane političke krize u prvoj polovini 2015, s ciljem paralisanja rada Vlade FBiH, uslijedila su nemila događanja u Zvorniku, pa kasnije u Srebrenici. I u takvim okolnostima uspjeli smo zadržati reformski kurs i donijeti novi zakon o radu.
Postignut je i opći politički konsenzus o reformskom putu BiH. Po prvi put u zadnjih 10 godina oformili smo snažnu „reformsku kolaciju“ na federalnom i državnom nivou, koja započete reforme odlučno sprovodi.

Bruto društveni proizvod raste. Imamo primjetan industrijski rast, posebno rast izvoza. Turizam je ove godine zabilježio porast od 28%. Do 1. novembra imamo preko 10.000 novozaposlenih ljudi, što činjenično potkrepljuje moje obećanje o 100.000 novih radnih mjesta u narednoj dekadi. Takav rast zapošljavanja nije zabilježen u protekloj deceniji.

Cijenjeni dame i gospodo!

Nećemo dopustiti da se budući naraštaji koji će doći pozivaju na našu neodlučnost. Prije 23 godine naši lideri su bili riješeni u namjeri da sačuvaju ovu zemlju u njenim međunarodno priznatim granicama, da vrate izgubljenu slobodu i mir našim narodima. Činjenica da danas slavimo Dan državnosti u slobodnoj, mirnoj zemlji, dovoljna je da ih se sjećamo sa ponosom i zahvalnošću.

Njihova hrabrost i odlučnost nas obavezuje da prestanemo voditi  naše razgovore, tv dnevnike, konferencije, predavanja, prijeme, sa sumnjom u ovu zemlju i njenu budućnost.

Počnimo jedni druge ohrabrivati na putu ekonomskog rasta, zapošljavanja, privlačenja investicija. Prestanimo brojati loše vijesti, njih će uvijek biti, hajdemo brojati investicije, nove turiste, i otvorena radna mjesta.

Čini se da ne postoji bolja prilika od ove današnje da vas pozovem na novi talas energije, na novi optimizam.

Cijenjeni dame i gospodo!

Ovo je naša zemlja, nemamo drugu domovinu. Prelijepa, bogata zemlja, koja jednako pripada svim našim građanima na svakom pedlju njene teritorije.

Prestanimo praviti nove podjele. Hajdemo okupljati, pozivati, opraštati jedni drugima pa i onda kada se čini da su svi mostovi porušeni i da je put do druge obale dalek.

Podižimo mostove među nama. Nijedna politička opcija kojoj je ova zemlja na srcu nije isključena iz procesa otpočetih reformi. Svi su dobrodošli da se pridruže i podrže.

Neće biti opravdanja za propuštanje ove historijske prilike koju imamo. Nema opravdanja za slabost, neodlučnost i malodušje. U pitanju je budućnost ove zemlje, nalazimo se na historijskoj raskrsnici. Budimo svjesni te odgovornosti, svi zajedno.

Neće biti dovoljno kazati da smo htjeli ili željeli. Ono što ostane, ono što dočeka buduće naraštaje, ono gdje ćemo odvesti ovu zemlju na kraju, to je ono što se pamti i računa.

Cijenjeni dame i gospodo, dragi prijatelji!

Imajmo vjere u ono što radimo za dobrobit ove zemlje i njenih građana. Dan po dan, uvjerit ćemo sve malodušne da ova zemlja može, i da ide u pravom smjeru.

Prije godinu dana, u ovo vrijeme, nismo imali pozitivni momentum koji imamo danas. To je blagodat rada i zalaganja. I uvjerenja.

U protekloj godini, sve svoje snage usmjerili smo na podizanje standarda građana i na sprovođenje reformi. Podržite nas u tome. Svaki glas ohrabrenja je važan. Svaka riječ podrške je dobrodošla.

Sedamdeset dvije godine su prošle od dana kad je državnost BiH obnovljena, dvije decenije kako je u Daytonu potvrđena. Bilo je zastoja i kriza u postdaytonskom vremenu, ali sam uvjeren da smo se konačno pokrenuli prema cilju koji nas sve okuplja. I mene u Sarajevu, i Dragana u Mostaru i Mladena u Banja Luci. Sve nas u BiH. Gradimo sigurnu i prosperitetnu budućnost za našu djecu i unučad.

U to ime, sretan vam Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Hvala.