Ideja da se napiše knjiga koja bi sadržavala sveobuhvatnu evidenciju zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom posljednjeg rata potekla je od rahmetli Alije Izetbegovića. Krajem 1996. godine on je takvu ideju iznio Amoru Mašoviću i predložio mu da on predvodi tim autora ovakve knjige, ali je Mašović procijenio da je još uvijek rano, da bitan dio dokaznih materijala i dokumentacije još uvijek nedostaje. Dvadeset godina poslije, u jesen 2016. ponovo sam razgovarao sa Amorom Mašovićem i predstavnicima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i ovaj put je ideja prihvaćena.
Cijenjeni branioci Bosne i Hercegovine, cijenjeni reisul-ulema
Kavazoviću, cijenjeni predstavnici crkava i vjerskih zajednica u BiH, cijenjeni
parlamentarci, premijeri, ministri, načelnici i gradonačelnici, dame i gospodo
Es-selamu alejkum i dobra vam večer.
Hvala vam što ste došli – nije se lako nanovo suočavati sa slikama
užasa koji je poharao naš narod tokom posljednje agresije na Bosnu i
Hercegovinu. Posebnu zahvalnost upućujem herojima prisutnim večeras u ovoj
sali, kao i porodicama heroja koji nisu noćas sa nama. Oni su vlastite živote rizikovali, i gubili braneći pravo na život i opstanak svog
nedužnog i nenaoružanog naroda. Da nije
bilo njih, zlo bi pobijedilo. Da tada nije bilo njih, danas ne bi bilo ni nas, ni Bosne i Hercegovine. Genocid bi
bio dovršen. Naš narod bi nestao.
Ideja da se napiše knjiga koja bi sadržavala sveobuhvatnu
evidenciju zločina počinjenih nad
Bošnjacima tokom posljednjeg rata potekla je od rahmetli Alije Izetbegovića.
Krajem 1996. godine on je takvu ideju iznio Amoru Mašoviću i predložio mu da on
predvodi tim autora ovakve knjige, ali je Mašović procijenio da je još uvijek
rano, da bitan dio dokaznih materijala i dokumentacije još uvijek nedostaje.
Dvadeset godina poslije, u jesen 2016. ponovo sam razgovarao sa Amorom
Mašovićem i predstavnicima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti
i međunarodnog prava, i ovaj put je ideja prihvaćena.
Cilj projekta je formirati bazu podataka koja će na jednom mjestu,
do posljednjeg detalja, sveobuhvatno i stručno evidentirati svaki zločin, svaku
žrtvu, svakog zločinca, sve presude, sva svjedočenja i sjećanja. Sačiniti
istiniti, na činjenicama, svjedočenjima i dokumentima sazdan, crni i krvavi
mozaik genocida počinjenog kako bi se jedan narod iskorijenio sa teritorija
koje je nastanjivao odvajkada. Sačuvati ga od zaborava, manipulacije i
iskrivljavanja. Sačuvati sjećanje na žrtve, na njihova lica, njihove životne
priče. Napraviti multimedijalnu audio-vizuelnu prezentaciju koja će biti lako dostupna i pristupačna
svima, i koja će služiti kao sjećanje i opomena sadašnjim i budućim
generacijama.
Brojevi su važni. Oni govore mnogo. Ali ne govore dovoljno. Jer
ljudi nisu brojevi. Svaki je čovjek
svijet za sebe. I sa smrću svakog čovjeka umire i čitav ljudski rod.
Brojka od 8372 strijeljanih Srebreničana će dobiti pravu dimenziju
i značenje tek kad noćas ponovo pogledamo scene likvidacije srebreničkih
dječaka od strane «Škorpiona». I kada pokušamo pojmiti da je takvu sudbinu i
patnju dočekalo svih 8372 muškaraca i
dječaka, koji su bili zarobljeni. Svi do zadnjeg.
Od ranog djetinjstva sam bio prisiljen da slušam i razmišljam o
ratnim zločinima. Obojica mojih daidža su ubijena u konc-logoru Jasenovac. Moja
majka nikad nije prestala da ih spominje. Sa užasima zločina izvršenih nad
civilima, etničkim čišćenjima i
genocidom ponovo sam se susreo kao sredovječan čovjek. Saznavao sam užasne vijesti
sa užasnim detaljima. Pokušavao sam dokučiti razloge za zločine. Nikada nisam
uspio naći odgovor na pitanje – kako je moguće da se ljudi masovno upuste u
mučenje i ubijanje nevinih civila, žena, djece.
Dio tog odgovora je sadržan u Završnoj riječi tužioca Alena Tigera
na suđenju Ratku Mladiću. Drugi dio odgovora se nalazi u mračnim ponorima duša
zlikovaca. Tužilac Tiger iznosi
bezdušne, ali racionalne razloge za genocid nad Bošnjacima Prijedora. On kaže
da je «… genocid bio dio općeg cilja, organizirano nastojanje da se Bosna
demografski preoblikuje…. a bilo je
jasno da se etničko razdvajanje bosanskog izmiješanog stanovništva neće desiti
nekim čudom, nego da će za to biti potrebni teški zločini…. Genocid je postao
sredstvo da bi se postiglo trajno odstranjivanje ne-Srba sa željenih
teritorija… ovaj cilj je zahtijevao da vojska stvori novo faktičko stanje koje
će međunarodna zajednica i muslimani biti prisiljeni da prihvate… jer, kada u
mjestu poput Prijedora, u kratkom vremenu bude ubijeno 1.500 ljudi, hiljade
njih izgladnjivano, ponižavano, zlostavljano, mučeno u užasnim zatočeničkim
objektima, gdje su polako umirali ili bili brutalno ubijani, kada su im domovi
uništavani, džamije razarane, i kada su raštrkani na prosjačkom štapu u bijedi
egzila…. Prava riječ za te zločine, sa takvom namjerom, jeste genocid…»
Tiger posebno ističe ubistva istaknutih pojedinaca, lidera u
narodu, te zločin masovnog silovanja kao
metodu razbijanja samopouzdanja napadnutog naroda sa ciljem izazivanja talasa
etničkog čišćenja. Citiram: «…. Grupa nije samo fizički, ili biološki entitet;
ona postoji na temelju veza među njenim članovima, faktorima sklada koji joj
omogućavaju da egzistira kao grupa… seksualno nasilje ima destruktivan učinak
ne samo na direktne žrtve, već i na njihove familije, zajednice, i na grupu kao cjelinu…. Taj širi destruktivni
učinak nije stvar samo fizičkog uništenja pojedinih članova grupe, cilj je
rasturanje i disfunkcionalnost porodičnih i društvenih veza koja nastaje
seksualnim nasiljem…»
Teško je i mukotrpno čuvati kolektivno sjećanje na stravično zlo
koje je Bošnjake poharalo u nedavnoj prošlosti. Ali morat ćemo se sjećati. Jer
oni koji zaboravljaju rizikuju da im se zlo ponovi. Možemo praštati. Ali nećemo
nikada zaboraviti. I nikada više nećemo biti slabi. Jer slabost priziva
silnike.
Trebamo i hoćemo predano i strpljivo raditi na pomirenju. Nipošto i
nikada nećemo težiti osveti. Odgovarati trebaju, i kažnjeni moraju biti samo
zločinci.
Bošnjaci i Srbi, u Bosni i Hercegovini, i u Srbiji, žive izmiješani vjekovima, i nastavit će da
žive zajedno u vjekovima koji nastupaju. Taj zajednički život ne smije biti
zatrovan mržnjom i osvetom. Ali, on mora biti utemeljen na istini, na
prihvatanju istine – ma kako gorka i teška ona bila. Taj zajednički život i mir
bit će postojani i trajni jedino ako se grade i izgrade na čvrstim temeljima
istine i pravde.
Tako sam nedavno odgovorio i diplomati jedne prijateljske zemlje
koji je izrazio zabrinutost da bi ovaj večerašnji događaj mogao biti shvaćen
kao provokacija prema srpskoj strani. Rekao sam mu da istina nikada, i ni prema
kome, ne može biti provokacija.
Zato ću završiti citirajući
riječi Posljednjeg Božijeg poslanika koje govore o Istini – «U istini je spas,
i kada vam se čini da je u njoj propast; a u laži je propast, i kada vam se
čini da je u njoj spas».
Hvala vam!