Dame i gospodo,
čini mi posebnu čast biti ovdje danas. Predsjedniče Tusk, hvala Vam na svemu što radite za Bosnu i Hercegovinu. Hvala Vam na liderstvu koje pokazujete u zaštiti vrijednosti slobodnog svijeta.
Poštovani prijatelji,
naše vrijeme je vrijeme kriza. Najprije
smo svjedočili ekonomskoj krizi, zatim migrantskoj i klimatskoj, a sada i
zdravstvenoj krizi bez presedana u našoj generaciji. Kriza počinje biti naše
permanentno stanje.
Više nije novost da živimo u
vremenu tektonskih kretanja. To je zorno potvrdilo povlačenje savezničkih trupa
iz Afganistana. Kolaps tamošnjih institucija i prateća humanitarna kriza
otvorili su brojna pitanja. Pokazala se ranjivost Evropske unije na globalnoj
sceni. Ovih dana obnavlja se diskusija o strateškoj autonomiji Evropske unije.
Glasno se ističe potreba EU da bude geopolitički akter, a ne objekt.
Ako govorimo o geopolitičkim
ambicijama EU, onda je prvi i najvažniji test upravo Zapadni Balkan.
Spomenute globalne promjene već
imaju snažan utjecaj na regiju. Pojedini lokalni akteri se nadaju da bi erozija
dosadašnjeg poretka mogla otvoriti prostor za velike „promjene“. To se, prije
svega, očituje u opasnim teritorijalnim pretenzijama.
Princip nepromjenjivosti granica
ugaoni je kamen evropskog mira i sigurnosti. Prije dvije godine, liderskom
akcijom kancelarke Merkel spriječena je opasna ideja o razmjeni teritorija,
čime bi bila otvorena Pandorina kutija. Da su teritorijalne aspiracije još žive
pokazao je i famozni non-paper. Ohrabruje što je međunarodna zajednica
jednoglasno osudila ideje non-papera, odredivši ih kao prijetnju miru i
međunarodnom poretku.
Ali zabrinjava što su se neki lokalni
akteri, pa i u Bosni i Hercegovini, usudili otvoreno podržati ideje non-papera.
I još ih nastavljaju promovisati, koristeći sve agresivniju secesionističku
retoriku. Oni prijete evropskom miru i prkose međunarodnom pravu, ohrabreni
krizom globalnog poretka. Ova pojava je toliko opasna da se ne smije šutjeti o
njoj. Jer mir je u pitanju.
Ako Evropska unija želi biti
geopolitički subjekt, onda se mora najprije posvetiti ovim procesima, koji
ugrožavaju mir u njenom najbližem susjedstvu. Odlučno djelovanje u vlastitom
dvorištu ključni je uslov za globalni kredibilitet.
Dame i gospodo,
već decenijama, evropska
perspektiva predstavlja najsnažniji okvir za jačanje mira i reformski napredak
na Zapadnom Balkanu. Brojni iskoraci su napravljeni zahvaljujući nadi i želji
država regije za članstvom u Evropskoj uniji. Glavni razlog povećanja tenzija i
nestabilnosti u regiji upravo je kriza evropske perspektive.
Razlog toj krizi su sve češći
glasovi iz nekih država Evropske unije, koji osporavaju ideju proširenja.
Konkretna potvrda tog raspoloženja je trenutna blokada Sjeverne Makedonije i
Albanije. Nakon što je duh kompromisa, koji je simbolizovao Prespanski
sporazum, izigran, došlo je do jačanja duha isključivosti u regiji.
Nedavno je jedan zvaničnik iz
Bosne i Hercegovine, na političkom forumu u jednoj evropskoj prijestonici,
ustvrdio da Bosna i Hercegovina nikada neće dobiti priliku da postane članica
Evropske unije. A zatim se, u skladu sa svojom nacionalističkom agendom, obrušio
na liberalne vrijednosti Evropske unije.
Njegovo ime ne spominjem, jer
nije važno. Ali je važan duh koji simbolizuje. Šireći beznađe po pitanju
evropske budućnosti, ovakvi akteri skidaju sa sebe bilo kakvu obavezu da
poštuju demokratske standarde. Sve češće otvoreno odbijaju provesti 14
preporuka Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu. Gašenjem evropske
perspektive, polako se gasi glavni motor pozitivnog kretanja. Ostaje samo besperspektivnost i nepovjerenje,
kao plodno tlo za širenje straha i mržnje.
Bosna i Hercegovina podržava
Zajedničko regionalno tržište, u okviru Berlinskog procesa, podržavamo
regionalnu ekonomsku i drugu saradnju, ali ništa ne može biti zamjena za
perspektivu članstva u EU.
Dame i gospodo,
ne želim uljepšavati stvari: trenutno
stanje u Bosni i Hercegovini je opasno i zabrinjavajuće. Državne institucije
već nekoliko mjeseci ne funkcionišu jer zvaničnici iz entiteta Republika Srpska
odbijaju dolaziti na sjednice. Oni tvrde da je razlog tome Inzkov zakon, ali to
nije istina.
Zakon kojim se zabranjuje
veličanje ratnih zločinaca i poricanje zločina - civilizacijski je zakon. Ovo
je evropski zakon. U direktivama Evropske unije, kao i presudama Evropskog suda
za ljudska prava, jasno je rečeno da poricanje zločina i veličanje zločinaca
nije sloboda govora, već govor mržnje.
Inzkov zakon nije usmjeren ni
protiv jednog naroda. On štiti žrtve iz reda svih naroda. Ovaj zakon zabranjuje
negiranje genocida i drugih zločina utvrđenih presudama međunarodnih i domaćih
sudova. Ovaj zakon zabranjuje slavljenje ratnih zločinaca bez obzira na njihovu
etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost.
Inzkov zakon nije razlog
trenutnih blokada u Bosni i Hercegovini. On je samo povod i izgovor. Političari
iz Republike Srpske provodili su blokade i mjesecima prije Inzkovog zakona.
Provode ih već godinama, nalazeći razne povode i izgovore. Jučer su to bile
odluke Ustavnog suda koje im nisu po volji; danas Inzkov zakon ili izbor novog
visokog predstavnika; sutra nešto drugo. A pravi razlog i cilj je uvijek isti: blokirati
rad države, stvarati predstavu da je ona nemoguća i tražiti njeno
rasformiranje, u skladu sa secesionističkom agendom, kojoj nije do mira i
napretka, već do nekih ciljeva iz prošlih vijekova.
Poštovani prijatelji,
bilo koja država čiji najviši
zvaničnici ne bi dolazili na sjednice, ne bi mogla funkcionisati. Tu nije kriva
država, već ti zvaničnici. Jedina razlika između evropskih država i Bosne i
Hercegovine jeste što mi nemamo domaći mehanizam za sankcionisanje takvih
blokada.
Daytonskim sistemom je zamišljeno
da visoki predstavnik bude instanca koja će utvrđivati odgovornost zvaničnika
koji opstruiraju rad institucija, a samim time i provođenje Daytonskog
sporazuma. Pasiviziranje pozicije visokog predstavnika, čemu svjedočimo već
duži period, ili njegovo uklanjanje, koje neki zagovaraju – imalo bi kobne
posljedice. Time bi bila poremećena daytonska ravnoteža. Brojni mehanizmi
blokada i opstrukcija bi ostali u sistemu, a jedini mehanizam deblokade bio bi
uklonjen.
Ured visokog predstavnika nije
nikakav presedan, već nužna pojava u društvima u kojima je došlo do teških
kršenja međunarodnog prava. U Njemačkoj i Austriji je, nakon Drugog svjetskog
rata, postojao Saveznički kontrolni savjet, koji je imao znatno veće ovlasti od
OHR-a, a donosio je i zakone, među ostalim i one na osnovu kojih su
procesuirani ratni zločinci.
To nije spriječilo ove države da
postanu članice Evropske unije i države koje danas služe za primjer. Naprotiv.
Taj kontrolni savjet je ugašen nakon
ujedinjenja Njemačke. To treba predstavljati i putokaz za Bosnu i Hercegovinu.
U trenutku kada budu ostvarene unutrašnja kohezija i funkcionalnost, Bosna i
Hercegovina će moći i morati funkcionisati samostalno.
Dame i gospodo,
izgradnja funkcionalne države
predstavlja najveći izazov za Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu, jedna od
ključnih inicijativa jeste ona za provođenje presuda Evropskog suda za ljudska
prava u Strasbourgu, kao jednog od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske
komisije.
Presuda Sejdić-Finci ne traži da
se poveća osjećaj zastupljenosti konstitutivnih naroda u Predsjedništvu, kao
što neki sugerišu. Naprotiv, Evropski sud je konstatovao da konstitutivni
narodi već imaju više prava od ostalih. Može se čak reći da su privilegovani u
odnosu na ostale. Zato je Sud zatražio od Bosne i Hercegovine da osigura
jednaka prava i građanima koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda.
Ako se sada, bez obzira na
presudu, kao uslov postavlja dodatno povećanje osjećaja zastupljenosti jednog konstitutivnog
naroda u Predsjedništvu BiH, onda ne govorimo o implementaciji presude Suda iz
Strasbourga, već o promjeni Daytonskog sporazuma i njegove ravnoteže. U tom
slučaju je potrebno i reducirati mogućnosti etničkog veta u parlamentima. Konkretno,
nužno je reducirati Dom naroda Federacije BiH na status koji ima Vijeće naroda
u RS.
Najveća frustracija nije u
osjećaju nezastupljenosti konstitutivnih naroda, već u osjećaju bespomoćnosti
većine građana pred činjenicom da etnički klubovi u parlamentu mogu blokirati
donošenje bilo kojeg zakona, pa čak i onih koji nemaju nikakve veze sa
nacionalnim identitetom ili nekim specifičnim pitanjem koje se tiče
konstitutivnih naroda. Konkretno, u Domu naroda Federacije, jedan etnički klub već
tri godine blokira izbor nove vlade i imenovanje sudija u Ustavnom sudu.
Nemoguće je razgovarati o
frustracijama bilo kojeg konstitutivnog naroda, ako ujedno nećemo rješavati
navedenu frustraciju svih građana. Nemoguće je govoriti o kompromisnom
rješenju, a ne uzimati u obzir zahtjeve svih aktera. Besmisleno je tražiti
ispunjenje zahtjeva jedne političke stranke, a ignorisati sve druge. Kompromis
je jedino rješenje. Sve ostalo je slijepa ulica.
Dame i gospodo,
ovom prilikom želim zahvaliti
Evropskoj narodnoj stranci što sve vrijeme dosljedno zagovara politiku
proširenja Evropske unije.
Zapadni Balkan treba Evropsku
uniju, ali i Evropska unija treba Zapadni Balkan. Svako odgađanje proširenja u
nedogled ili osporavanje ideje proširenja - može dovesti samo do
destabilizacije, zastoja u reformama, te porasta utjecaja drugih sila na ovim
prostorima. To sigurno nije u interesu
ni građana Zapadnog Balkana, ni građana Evropske unije.
Zato je vrlo važno da što
snažnije nastavimo i da u što skorijoj budućnosti završimo proces pune
integracije svih zemalja Zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Radi mirnijeg i
prosperitetnijeg Zapadnog Balkana. Radi mirnije i prosperitetnije Evropske
unije.
Hvala vam.