Državnost Bosne i Hercegovine obnovljena je u uslovima fašističke okupacije i terora domaćih kvislinga koji su se zanosili velikodržavnim i nacionalističkim idejama i programima. Oni, nažalost, još nisu poraženi, te i danas nastavljaju sa svojom politikom sijanja mržnje i politikom uništenja države Bosne i Hercegovine.

Prije 78. godina te politike na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a doživjele su politički, a nešto kasnije i vojni poraz. Pobjedu je odnijela antifašistička politika Narodnooslobodilačkog pokreta, na čelu sa vrhovnim komandantom Josipom Brozom Titom, koja je oko sebe okupila najšire slojeve stanovništva i koja je bila integrativni faktor. Ta politika nije insistirala na ideološkim podjelama, nego na jedinstvu u otporu prema okupatoru i izdajnicima države. Zato je tada i uspjela.

Tadašnji uspjeh te politike nije bio samo u pobjedi civilizacije nad anticivilizacijom, premda je u simboličkom smislu najvažniji. Taj uspjeh bio je konkretan i opipljiv. Jedna od najvećih, i zapravo najvažnijih tekovina ZAVNOBiH-a, jeste početak izgradnje institucija Republike Bosne i Hercegovine.

Bez institucija vlasti, koje su, istina, u samom početku bile samo političke, Bosna i Hercegovina ne bi mogla zaživjeti kao Republika, niti bi ikada poslije postojala mogućnost za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne države.

Obilježje današnjice upravo su napadi na institucije države. Napadi dolaze upravo od onih politika koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na dijelu teritorije koju kontrolišu, suspendovali ZAVNOBiH. Prvo su ga suspendovali kao vrijednost čineći zločine protiv države i njenih građana, pa potom i zvanično kroz dokumente.

I to nije bilo slučajno. Proglasiti nevažećim načela antifašizma koji je utkan u temelje državnosti mogla je samo ona skupština koja se i tada, poput nekih danas, nastojala postaviti iznad države te da je sa te i takve pozicije razvlašćuje sa ciljem uništenja. Istorijsku ocjenu takve politike dale su presude međunarodnih sudova. Međutim presude samo utvrđuju činjenice i ništa više od toga. Na nama koji smo za državu Bosnu i Hercegovinu ostalo je da izvučemo pouke.

Usuđujem se reći da pouke nismo izvukli, jer smo ponovo dovedeni pred iste izazove. Pred izazov kako i na koji način spriječiti napade na institucije države, čija je izgradnja počela ZAVNOBiH-om, a pri tome očuvati ono što je poslije države najvažnije, a to je mir. Očuvati državu jedino će biti moguće ukoliko se ujedinimo i ukoliko konačno prestanemo da tolerišemo ili iznalazimo različite vrste opravdanja za one koji uopće ne kriju namjeru razvaljivanja države Bosne i Hercegovine.

Za kontinuirano podrivanje institucija države nema opravdanja i svako onaj ko pokušava da relativizuje ili opravda takvo postupanje ne čini dobro ovoj državi, da ne kažem neku težu riječ koja bi bila neprimjerena u ovom prazničnom danu. Neprijatelji ove države moraju znati da nastavkom napada na njene institucije rizikuju sve, a neće dobiti ništa.

ZAVNOBiH u sebi sadrži još jednu važnu pouku koja kaže da istorijsko iskustvo borbe za državu Bosnu i Hercegovinu uči tome da se prije svega, i u prvom redu, moramo osloniti na vlastite snage. Nisu Saveznici poklonili pobjedu i državu Narodnooslobodilačkom pokretu koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine, nego je NOP teškom mukom i uz velike žrtve tu pobjedu izvojevao, što je na kraju priznato i uvaženo.

Ni ovakva Bosna i Hercegovina, koja po dejtonskom Ustavu nastavlja svoj državno - pravni kontinuitet, nije nam poklonjena nego je izborena. Zato nikada ne smijemo gubiti iz vida sljedeće: kakvi god napadi na državu i njene institucije se sprovodili, ili kakva god se rješenja o definitivnoj etničkoj podjeli države nudila, ništa od toga se neće desiti ukoliko mi sami ne dignemo ruke od vlastite države.

Uvjeren sam, ne samo da od države nećemo dići ruke, nego da ćemo nju i njene institucije braniti svim demokratskim sredstvima. Sudbina naše države nije u rukama onih koje prečesto znamo da molimo za pomoć, nego u rukama nas koji ovdje živimo i koji ćemo uz nju ostati šta god da se dogodi. Biti uz svoju državu, bezrezervno i bez kalkulacije stvar je vlastitog dostojanstva i to je ono što nam nikada ne može i neće biti oduzeto.

Ma koliko se mnogi trudili da svaki neuspjeh pojedinca pripišu neuspjehu države, ili svaki uspjeh pojedinca okarakterišu kao uspjeh unatoč državi, nikada im u očima građana Bosne i Hercegovine neće uspjeti ogaditi vlastitu domovinu. Neće im uspjeti uvjeriti ih da ovaj komad zemlje pod nebom treba mijenjati nekim drugim da bi se sretnije živjelo. Bosna i Hercegovina izdržala je i veće silnike od onih koji šire svaku vrstu defetizma, apatije, i sveopćeg kritizerstva koje ima za cilj da većinu građana ove države uvjeri da država nije nikakva vrijednost.

Njeno hiljadugodišnje postojanje takve kakva jeste na najbolji način demantuje i nastavlja to činiti. Nastavit će i onda kada nas više kao pojedinaca ne bude, jer dolazi, i tek će da dođe generacija Bosanaca i Hercegovaca koja ima dovoljno vlastitog dostojanstva, hrabrosti i snage da odbrani državu i izgradi demokratsko društvo jednakih građana.

Ja u to vjerujem!