Poštovane građanke i građani države Bosne i Hercegovine,
ovog 25. novembra obilježavamo 78. godišnjicu obnovljеne državnosti Bosne i Hercegovine, odnosno prisjećamo se prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine koje je održano u Mrkonjić - Gradu.

Državnost
Bosne i Hercegovine obnovljena je u uslovima fašističke okupacije i terora
domaćih kvislinga koji su se zanosili velikodržavnim i nacionalističkim idejama
i programima. Oni, nažalost, još nisu poraženi, te i danas nastavljaju sa
svojom politikom sijanja mržnje i politikom uništenja države Bosne i
Hercegovine.
Prije
78. godina te politike na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a doživjele su politički, a
nešto kasnije i vojni poraz. Pobjedu je odnijela antifašistička politika
Narodnooslobodilačkog pokreta, na čelu sa vrhovnim komandantom Josipom Brozom
Titom, koja je oko sebe okupila najšire slojeve stanovništva i koja je bila
integrativni faktor. Ta politika nije insistirala na ideološkim podjelama, nego
na jedinstvu u otporu prema okupatoru i izdajnicima države. Zato je tada i
uspjela.
Tadašnji
uspjeh te politike nije bio samo u pobjedi civilizacije nad anticivilizacijom,
premda je u simboličkom smislu najvažniji. Taj uspjeh bio je konkretan i
opipljiv. Jedna od najvećih, i zapravo najvažnijih tekovina ZAVNOBiH-a, jeste
početak izgradnje institucija Republike Bosne i Hercegovine.
Bez
institucija vlasti, koje su, istina, u samom početku bile samo političke, Bosna
i Hercegovina ne bi mogla zaživjeti kao Republika, niti bi ikada poslije
postojala mogućnost za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne
države.
Obilježje
današnjice upravo su napadi na institucije države. Napadi dolaze upravo od onih
politika koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, na dijelu
teritorije koju kontrolišu, suspendovali ZAVNOBiH. Prvo su ga suspendovali kao
vrijednost čineći zločine protiv države i njenih građana, pa potom i zvanično
kroz dokumente.
I
to nije bilo slučajno. Proglasiti nevažećim načela antifašizma koji je utkan u
temelje državnosti mogla je samo ona skupština koja se i tada, poput nekih
danas, nastojala postaviti iznad države te da je sa te i takve pozicije
razvlašćuje sa ciljem uništenja. Istorijsku ocjenu takve politike dale su
presude međunarodnih sudova. Međutim presude samo utvrđuju činjenice i ništa
više od toga. Na nama koji smo za državu Bosnu i Hercegovinu ostalo je da
izvučemo pouke.
Usuđujem
se reći da pouke nismo izvukli, jer smo ponovo dovedeni pred iste izazove. Pred
izazov kako i na koji način spriječiti napade na institucije države, čija je izgradnja
počela ZAVNOBiH-om, a pri tome očuvati ono što je poslije države najvažnije, a
to je mir. Očuvati državu jedino će biti moguće ukoliko se ujedinimo i ukoliko
konačno prestanemo da tolerišemo ili iznalazimo različite vrste opravdanja za
one koji uopće ne kriju namjeru razvaljivanja države Bosne i Hercegovine.
Za
kontinuirano podrivanje institucija države nema opravdanja i svako onaj ko
pokušava da relativizuje ili opravda takvo postupanje ne čini dobro ovoj
državi, da ne kažem neku težu riječ koja bi bila neprimjerena u ovom prazničnom
danu. Neprijatelji ove države moraju znati da nastavkom napada na njene
institucije rizikuju sve, a neće dobiti ništa.
ZAVNOBiH
u sebi sadrži još jednu važnu pouku koja kaže da istorijsko iskustvo borbe za
državu Bosnu i Hercegovinu uči tome da se prije svega, i u prvom redu, moramo
osloniti na vlastite snage. Nisu Saveznici poklonili pobjedu i državu
Narodnooslobodilačkom pokretu koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine,
nego je NOP teškom mukom i uz velike žrtve tu pobjedu izvojevao, što je na
kraju priznato i uvaženo.
Ni
ovakva Bosna i Hercegovina, koja po dejtonskom Ustavu nastavlja svoj državno -
pravni kontinuitet, nije nam poklonjena nego je izborena. Zato nikada ne
smijemo gubiti iz vida sljedeće: kakvi god napadi na državu i njene institucije
se sprovodili, ili kakva god se rješenja o definitivnoj etničkoj podjeli države
nudila, ništa od toga se neće desiti ukoliko mi sami ne dignemo ruke od
vlastite države.
Uvjeren
sam, ne samo da od države nećemo dići ruke, nego da ćemo nju i njene
institucije braniti svim demokratskim sredstvima. Sudbina naše države nije u rukama
onih koje prečesto znamo da molimo za pomoć, nego u rukama nas koji ovdje
živimo i koji ćemo uz nju ostati šta god da se dogodi. Biti uz svoju državu,
bezrezervno i bez kalkulacije stvar je vlastitog dostojanstva i to je ono što
nam nikada ne može i neće biti oduzeto.
Ma
koliko se mnogi trudili da svaki neuspjeh pojedinca pripišu neuspjehu države,
ili svaki uspjeh pojedinca okarakterišu kao uspjeh unatoč državi, nikada im u
očima građana Bosne i Hercegovine neće uspjeti ogaditi vlastitu domovinu. Neće
im uspjeti uvjeriti ih da ovaj komad zemlje pod nebom treba mijenjati nekim
drugim da bi se sretnije živjelo. Bosna i Hercegovina izdržala je i veće
silnike od onih koji šire svaku vrstu defetizma, apatije, i sveopćeg
kritizerstva koje ima za cilj da većinu građana ove države uvjeri da država
nije nikakva vrijednost.
Njeno
hiljadugodišnje postojanje takve kakva jeste na najbolji način demantuje i
nastavlja to činiti. Nastavit će i onda kada nas više kao pojedinaca ne bude,
jer dolazi, i tek će da dođe generacija Bosanaca i Hercegovaca koja ima
dovoljno vlastitog dostojanstva, hrabrosti i snage da odbrani državu i izgradi
demokratsko društvo jednakih građana.
Ja
u to vjerujem!