Poštovani ambasadori država članica i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza!
Predstavlja mi izuzetnu čast i zadovoljstvo što se mogu obratiti ovom uvaženom tijelu Sjevernoatlantskog saveza i upoznati vas sa situacijom u mojoj zemlji.
U
proteklih nekoliko godina a posebno posljednju, Bosna i Hercegovina proživljava
duboku krizu, kojom je dovedeno u pitanje 27 godina mukotrpno građenog mira.
Neodgovorni akteri unutar Bosne i Hercegovine, potaknuti malignim utjecajem
izvana, krenuli su u jednostrano narušavanje Daytonskog mirovnog sporazuma i 27
godina rezultata njegove implementacije. Osjećaj sigurnosti kod ljudi u Bosni i
Hercegovini ozbiljno je narušen.
Stanje
u mojoj zemlji dodatno je zakomplikovalo posljedicama ruske agresije na
Ukrajinu i poremećajem ukupne sigurnosne arhitekture koja je decenijama bila
temelj evropske sigurnosti. Prizori užasa kojima ovih dana svjedočimo u
Ukrajini podsjećaju nas na krvave prizore koji su dolazili iz Bosne i
Hercegovine, prije zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Činjenica
da je Daytonski sporazum, kao ugaoni kamen sigurnosti na Balkanu i ukupne
evropske sigurnosti, doveden u pitanje zaslužuje punu pažnju ovog cijenjenog
tijela.
Poštovani
ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,
NATO
savez je imao presudnu ulogu u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini. Tokom
više od tri i po godine agresije na Bosnu i Hercegovinu, Ujedinjene nacije i
tadašnja Evropska zajednica nisu uspijevali da dovedu do mira i zaustave
zločine.
Pasivnost
i izvještačena neutralnost s kojom je UN pristupao, naročito je ohrabrivala one
koji su pokušavali da unište i podijele Bosnu i Hercegovinu, a kulminacija
svega bio je genocid u Srebrenici, koji je izvršen u prisustvu vojnih snaga
Ujedinjenih nacija.
Do
suštinske promjene, došlo je tek uključivanjem NATO saveza, koji je svojom
intervencijom uradio ono što su Ujedinjene nacije trebale uraditi. NATO savez
je zaustavio rat i brutalnu agresiju na međunarodno priznatu državu, te je
zaustavio zastrašujuće zločine i djelimično kaznio njihove izvršioce. Iako je
intervencija došla sa zakašnjenjem, zahvaljujući njoj preživjela je nada da
ipak postoji civilizacija i vjera da principi Povelje Ujedinjenih nacija i
Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida nisu mrtvo slovo na papiru.
Zaključivanjem
Daytonskog mirovnog sporazuma, osiguran je dugoročni mir u Bosni i Hercegovini,
koji je dotad izgledao kao kvadratura kruga. Zahvaljujući odluci Sjevernoatlantskog
vijeća, a na osnovu odredbi Daytonskog sporazuma i rezolucije Vijeća
sigurnosti, omogućeno je prisustvo vojnih snaga NATO-a u Bosni i Hercegovini, u
okviru međunarodnih mirovnih misija IFOR i SFOR.
U
najkritičnijem periodu implementacije Daytonskog sporazuma, od 1996. do 2004.
godine, vojne snage NATO-a dale su presudan doprinos očuvanju mira u Bosni i
Hercegovini. Bila je to jedna od najuspješnijih međunarodnih vojnih misija u
novijoj historiji. Nisu zabilježeni napadi na pripadnike međunarodnih snaga,
koji su uspješno savladali sve sigurnosne izazove i omogućili civilnim organima
potrebne uslove za provođenje Daytonskog sporazuma.
Poštovani
ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,
zahvaljujući
podršci međunarodne zajednice, kao i našim domaćim naporima, mi smo u proteklih
27 godina implementacije Daytonskog sporazuma ostvarili značajan napredak.
Jasnim
odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine propisana
je mogućnost da država uspostavlja dodatne državne institucije i preuzima
nadležnosti koje su joj potrebne za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog
integriteta.
Provodeći
ovu odredbu, kao i realizujući obaveze iz našeg EU i NATO puta, od nekadašnjih
tri uspostavili smo jednu vojsku, obavještajnu službu, pravosuđe, poreski
sistem i brojne druge institucije, koje su potrebne za očuvanje suvereniteta i
teritorijalnog integriteta. Zahvaljujući ovim institucijama, Bosna i
Hercegovina je postajala sve sposobnija da funkcioniše samostalno.
Stvari
su, zahvaljujući jačanju bosanskohercegovačkih državnih institucija, u tolikoj
mjeri uznapredovale da su se mir i stabilnost mogli očuvati, čak i nakon što je
inicijalnih 60.000 međunarodnih trupa svedeno na samo njih 600, što je bilo
nezamislivo po okončanju rata, kada su se tri vojske još gledale preko nišana.
Nažalost,
u proteklih desetak mjeseci, svjedočimo brutalnom udaru na ove državne
institucije. Vlasti entiteta Republika Srpska, administrativne jedinice unutar
Bosne i Hercegovine uspostavljene Daytonskim mirovnim sporazumom, zaprijetile
su da će krenuti u jednostrano rasformiranje državnih institucija.
Prijetnje
secesijom, kao i pokušaj vlasti niže administrativne jedinice da preuzmu
ovlasti države potrebne za očuvanje njenog suvereniteta i teritorijalnog
integriteta, otvoreni su napad na ustavni poredak.
Uzimajući
u obzir ulogu NATO-a u zaključivanju i provođenju Daytonskog mirovnog
sporazuma, kao i sveukupni mandat kada je u pitanju zaštita evropske
sigurnosti, dozvolite da upozorim ovo cijenjeno tijelo na opasnost ovih
secesionističkih aktivnosti, kojima se ugrožava suverenitet i teritorijalni
integritet Bosne i Hercegovine i potkopava evropska sigurnost.
Poštovani
ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,
Bosna
i Hercegovina ne treba da se vraća unazad, kroz poništavanje 27 godina
napretka. Trebamo se okrenuti budućnosti, reformama i ekonomskom razvoju, uz
puno poštovanje ustavnog i zakonskog sistema, koji smo napravili kroz
provođenje Dejtonskog sporazuma. Bosna i Hercegovina treba da nastavi svoj put
ka Evropskoj uniji i NATO savezu, u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama
i odlukama svojih institucija.
Kada
govorimo o budućnosti Bosne i Hercegovine, često čujemo pozive na unutrašnji
dijalog i konsenzus. Problem u Bosni i Hercegovini uopće nije izostanak
dijaloga i konsenzusa. Problem je što se akteri iz entiteta Republika Srpska ne
pridržavaju postojećih rješenja do kojih smo došli upravo kroz mukotrpan
dijalog i konsenzus.
Najbolji
primjer toga jeste NATO put Bosne i Hercegovine. Mi smo kao država prije mnogo
godina trasirali naš NATO put. Uz saglasnost svih u Bosni i Hercegovini,
uključujući i zastupnike iz Republike Srpske, u Parlamentarnoj skupštini smo
usvojili Zakon o odbrani u kome jasno stoji da je cilj Bosne i Hercegovine
članstvo u NATO savezu.
Nakon
toga, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, na osnovu konsenzusa, podnijelo
aplikaciju za članstvo u NATO savezu, što je Bosni i Hercegovini osiguralo
Akcioni plan za članstvo.
Kada
je, postupajući po ovim odlukama, generalni sekretar NATO-a u decembru 2018.
zatražio od Bosne i Hercegovine da, na osnovu obaveza koje proizlaze iz MAP-a,
uputi svoj prvi Godišnji nacionalni program, došlo je do problema, jer su iz
entiteta Republika Srpska, protivno zakonima i donesenim odlukama, kazali da
sve to što smo postigli više ne važi.
Nakon
godinu dana mukotrpnih napora, uspjeli smo konačno i to riješiti, dostavljajući
NATO savezu Program reformi. Dvije godine nakon toga, predstavnici iz entiteta
Republike Srpska u Vijeću ministara opstruiraju usvajanje i dostavljanje novog
ciklusa Programa reformi, zbog čega je usporeno ispunjavanje obaveza Bosne i
Hercegovine prema NATO savezu.
Lično
smatram da predstavnici Republike Srpske nisu samostalno odstupili od
realizacije dogovorenog, već su to učinili na zahtjev Ruske Federacije, koja je
otvoreno iskazala interes da zaustavi naš NATO put. Očigledno je da je blokada
institucija i realizacije usvojenih odluka postala sredstvo blokade NATO puta.
U
svakom slučaju, ne možemo govoriti o dijalogu i konsenzusu, ako vlasti entiteta
RS opstruiraju ono što je rezultat dijaloga i konsenzusa, bilo da se radi o
Programu reformi, Oružanim snagama BiH ili nečemu trećem. Temeljni preduslov
dijaloga i konsenzusa jeste da se poštuju utvrđena riješena.
Zato
pozivam ovo uvaženo tijelo da insistira kod aktera u Bosni i Hercegovini i
regionu da poštuju dostignuta rješenja i drže odgovornim sve one koji
jednostrano odstupaju od njih. Time će se najbolje zaštititi Daytonski
sporazum, stabilnost unutar Bosne i Hercegovine, kao i ostvareni stepen
integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez.
Pozivam
Saveznike da već na predstojećem Summitu NATO saveza u Madridu, u okviru
Strateškog koncepta pošalju snažne signale i podrže intenziviranje NATO puta
Bosne i Hercegovine, kako bi se poslala jasna poruka onima koji, protivno
odlukama institucija i volji građana, žele da zaustave ovaj proces.
U
posljednje vrijeme čujemo poruke iz NATO saveza da će, osim zaštite svojih
članica, pružiti i podršku državama aspirantima kao odgovor na širenje agresije
na Ukrajinu. Zahvaljujemo na tome, ali smatramo da to nije dovoljno kada je u
pitanju Bosna i Hercegovina. NATO savez prema Daytonskom mirovnom sporazumu ima
obavezu štititi mir, stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i
Hercegovine što bi trebalo jasno da se kaže i na Summitu u Madridu.
Poštovani
ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,
Bosna
i Hercegovina teži članstvu u NATO savezu i podržavamo integraciju drugih
država aspiranata. Odbacujemo bilo kakva uslovljavanja bilo čijeg puta s
promjenama Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini koja možemo čuti u javnom
prostoru.
Reforma
Izbornog zakona je problem s kojim se Bosna i Hercegovna suočava još od 2009.
godine, kada je Evropski sud za ljudska prava donio presudu Sejdić-Finci i utvrdio
da naš izborni sistem treba unaprijediti. Članovi Predsjedništva Bosne i
Hercegovine se trenutno biraju po sistemu utvrđenom Daytonskim mirovnim
sporazumom. Naša obaveza je da uskladimo Izborni zakon sa presudama Evropskog
suda za ljudska prava i osiguramo prava onim građanima koji ne pripadaju
nijednom od konstitutivnih naroda.
Poštovani
ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,
s
obzirom da Bosna i Hercegovina, uslijed složenog sistema odlučivanja kakav je
uspostavljen u Daytonu, nema u potpunosti izgrađene vlastite mehanizme
pravovremenog sprečavanja secesionističkih aktivnosti, potrebna nam je podrška
međunarodne zajednice. Iskustvo provedbe Daytonskog sporazuma govori da se
takva podrška uvijek pokazala korisnom i djelotvornom.
To
se pokazalo i na početku ove godine, kada smo u januaru imali niz sigurnosnih
incidenata. Simultano, u više gradova u entitetu Republika Srpska došlo je do
zastrašivanja ljudi koji su se nakon rata vratili svojim domovima. To je
unijelo osjećaj nesigurnosti, koji je kulminirao nakon ruske agresije na
Ukrajinu.
Raspoređivanje
dodatnih trupa EUFOR-a doprinijelo je povećanju osjećaja sigurnosti. S obzirom
da države članice NATO-a učestvuju u misiji EUFOR-a, koristim ovu priliku da
pozdravim odluku o raspoređivanju dodatnih snaga, ostajući uvjeren da je požar
bolje prevenirati nego gasiti.
Ono
što u ovom trenutku najviše zabrinjava jeste što je, nakon ruske agresije u
Ukrajini, produženje mandata EUFOR-a u Vijeću sigurnosti dovedeno u pitanje.
Rezultat je to zajedničkog djelovanja vlasti entiteta Republika Srpska i Ruske
Federacije, koje su u proteklom periodu krenule u diskreditaciju misije
EUFOR-a, propitujući opseg njenog izvršnog mandata.
Nakon
što je otvorena mogućnost obnavljanja misije NATO saveza, umjesto EUFOR-a,
vlasti Republike Srpske su ublažile stav prema EUFOR-u, a prije nekoliko dana
su otvoreno podržale misiju EUFOR-a, predlažući ipak da o njenom statusu ne
odlučuje međunarodna zajednica, već da isti bude predmetom novog sporazuma između
Bosne i Hercegovine i EU.
Za
prisustvo međunarodnih vojnih snaga, Bosna i Hercegovina ne treba donositi
nikakve nove odluke. Radi se o prijedlogu, koji sa sobom nosi opasnost da o
trajanju i obimu mandata EUFOR-a odlučujuću ulogu imaju oni koji prijete
secesijom, blokiraju državne institucije i dovode u pitanje naš NATO put i Daytonski
mirovni sporazum. Da bi mogle provoditi vojne aspekte Daytonskog sporazuma,
snage EUFOR-a ne smiju u političkom smislu biti ovisne o ovim političkim
akterima.
Vjerujem
da mandat EUFOR-a neće biti osporavan u Vijeću sigurnosti u novembru ove
godine. Ukoliko bi se pak dogodilo da neka od stalnih članica Vijeća sigurnost
uloži veto, želim da jasno kažem da međunarodne vojne snage, unatoč tome, imaju
pravo i obavezu nastaviti izvršenje svog mandata u Bosni i Hercegovini, na
osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma i drugih akata kojima su već ranije
institucije Bosne i Hercegovine dale pristanak za prisustvo međunarodne vojne
misije.
Imajući
u vidu da je, pored EUFOR-a, NATO štab u Sarajevu pravni sljednik izvornih
misija, pozivam Sjevernoatlantsko vijeće da, u skladu sa svojim obavezama prema
Aneksu 1 Daytonskog mirovnog sporazuma, doprinese osiguranju nesmetanog
nastavka vojne misije u Bosni i Hercegovini.
Hvala
vam na pažnji.