U proteklih nekoliko godina a posebno posljednju, Bosna i Hercegovina proživljava duboku krizu, kojom je dovedeno u pitanje 27 godina mukotrpno građenog mira. Neodgovorni akteri unutar Bosne i Hercegovine, potaknuti malignim utjecajem izvana, krenuli su u jednostrano narušavanje Daytonskog mirovnog sporazuma i 27 godina rezultata njegove implementacije. Osjećaj sigurnosti kod ljudi u Bosni i Hercegovini ozbiljno je narušen.

Stanje u mojoj zemlji dodatno je zakomplikovalo posljedicama ruske agresije na Ukrajinu i poremećajem ukupne sigurnosne arhitekture koja je decenijama bila temelj evropske sigurnosti. Prizori užasa kojima ovih dana svjedočimo u Ukrajini podsjećaju nas na krvave prizore koji su dolazili iz Bosne i Hercegovine, prije zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

Činjenica da je Daytonski sporazum, kao ugaoni kamen sigurnosti na Balkanu i ukupne evropske sigurnosti, doveden u pitanje zaslužuje punu pažnju ovog cijenjenog tijela.

Poštovani ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,

NATO savez je imao presudnu ulogu u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini. Tokom više od tri i po godine agresije na Bosnu i Hercegovinu, Ujedinjene nacije i tadašnja Evropska zajednica nisu uspijevali da dovedu do mira i zaustave zločine.

Pasivnost i izvještačena neutralnost s kojom je UN pristupao, naročito je ohrabrivala one koji su pokušavali da unište i podijele Bosnu i Hercegovinu, a kulminacija svega bio je genocid u Srebrenici, koji je izvršen u prisustvu vojnih snaga Ujedinjenih nacija.

Do suštinske promjene, došlo je tek uključivanjem NATO saveza, koji je svojom intervencijom uradio ono što su Ujedinjene nacije trebale uraditi. NATO savez je zaustavio rat i brutalnu agresiju na međunarodno priznatu državu, te je zaustavio zastrašujuće zločine i djelimično kaznio njihove izvršioce. Iako je intervencija došla sa zakašnjenjem, zahvaljujući njoj preživjela je nada da ipak postoji civilizacija i vjera da principi Povelje Ujedinjenih nacija i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida nisu mrtvo slovo na papiru.

Zaključivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, osiguran je dugoročni mir u Bosni i Hercegovini, koji je dotad izgledao kao kvadratura kruga. Zahvaljujući odluci Sjevernoatlantskog vijeća, a na osnovu odredbi Daytonskog sporazuma i rezolucije Vijeća sigurnosti, omogućeno je prisustvo vojnih snaga NATO-a u Bosni i Hercegovini, u okviru međunarodnih mirovnih misija IFOR i SFOR.

U najkritičnijem periodu implementacije Daytonskog sporazuma, od 1996. do 2004. godine, vojne snage NATO-a dale su presudan doprinos očuvanju mira u Bosni i Hercegovini. Bila je to jedna od najuspješnijih međunarodnih vojnih misija u novijoj historiji. Nisu zabilježeni napadi na pripadnike međunarodnih snaga, koji su uspješno savladali sve sigurnosne izazove i omogućili civilnim organima potrebne uslove za provođenje Daytonskog sporazuma.

Poštovani ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,

zahvaljujući podršci međunarodne zajednice, kao i našim domaćim naporima, mi smo u proteklih 27 godina implementacije Daytonskog sporazuma ostvarili značajan napredak.

Jasnim odredbama Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine propisana je mogućnost da država uspostavlja dodatne državne institucije i preuzima nadležnosti koje su joj potrebne za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Provodeći ovu odredbu, kao i realizujući obaveze iz našeg EU i NATO puta, od nekadašnjih tri uspostavili smo jednu vojsku, obavještajnu službu, pravosuđe, poreski sistem i brojne druge institucije, koje su potrebne za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Zahvaljujući ovim institucijama, Bosna i Hercegovina je postajala sve sposobnija da funkcioniše samostalno.

Stvari su, zahvaljujući jačanju bosanskohercegovačkih državnih institucija, u tolikoj mjeri uznapredovale da su se mir i stabilnost mogli očuvati, čak i nakon što je inicijalnih 60.000 međunarodnih trupa svedeno na samo njih 600, što je bilo nezamislivo po okončanju rata, kada su se tri vojske još gledale preko nišana.

Nažalost, u proteklih desetak mjeseci, svjedočimo brutalnom udaru na ove državne institucije. Vlasti entiteta Republika Srpska, administrativne jedinice unutar Bosne i Hercegovine uspostavljene Daytonskim mirovnim sporazumom, zaprijetile su da će krenuti u jednostrano rasformiranje državnih institucija.

Prijetnje secesijom, kao i pokušaj vlasti niže administrativne jedinice da preuzmu ovlasti države potrebne za očuvanje njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, otvoreni su napad na ustavni poredak.

Uzimajući u obzir ulogu NATO-a u zaključivanju i provođenju Daytonskog mirovnog sporazuma, kao i sveukupni mandat kada je u pitanju zaštita evropske sigurnosti, dozvolite da upozorim ovo cijenjeno tijelo na opasnost ovih secesionističkih aktivnosti, kojima se ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i potkopava evropska sigurnost.

Poštovani ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,

Bosna i Hercegovina ne treba da se vraća unazad, kroz poništavanje 27 godina napretka. Trebamo se okrenuti budućnosti, reformama i ekonomskom razvoju, uz puno poštovanje ustavnog i zakonskog sistema, koji smo napravili kroz provođenje Dejtonskog sporazuma. Bosna i Hercegovina treba da nastavi svoj put ka Evropskoj uniji i NATO savezu, u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama i odlukama svojih institucija.

Kada govorimo o budućnosti Bosne i Hercegovine, često čujemo pozive na unutrašnji dijalog i konsenzus. Problem u Bosni i Hercegovini uopće nije izostanak dijaloga i konsenzusa. Problem je što se akteri iz entiteta Republika Srpska ne pridržavaju postojećih rješenja do kojih smo došli upravo kroz mukotrpan dijalog i konsenzus.

Najbolji primjer toga jeste NATO put Bosne i Hercegovine. Mi smo kao država prije mnogo godina trasirali naš NATO put. Uz saglasnost svih u Bosni i Hercegovini, uključujući i zastupnike iz Republike Srpske, u Parlamentarnoj skupštini smo usvojili Zakon o odbrani u kome jasno stoji da je cilj Bosne i Hercegovine članstvo u NATO savezu.

Nakon toga, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, na osnovu konsenzusa, podnijelo aplikaciju za članstvo u NATO savezu, što je Bosni i Hercegovini osiguralo Akcioni plan za članstvo.

Kada je, postupajući po ovim odlukama, generalni sekretar NATO-a u decembru 2018. zatražio od Bosne i Hercegovine da, na osnovu obaveza koje proizlaze iz MAP-a, uputi svoj prvi Godišnji nacionalni program, došlo je do problema, jer su iz entiteta Republika Srpska, protivno zakonima i donesenim odlukama, kazali da sve to što smo postigli više ne važi.

Nakon godinu dana mukotrpnih napora, uspjeli smo konačno i to riješiti, dostavljajući NATO savezu Program reformi. Dvije godine nakon toga, predstavnici iz entiteta Republike Srpska u Vijeću ministara opstruiraju usvajanje i dostavljanje novog ciklusa Programa reformi, zbog čega je usporeno ispunjavanje obaveza Bosne i Hercegovine prema NATO savezu.

Lično smatram da predstavnici Republike Srpske nisu samostalno odstupili od realizacije dogovorenog, već su to učinili na zahtjev Ruske Federacije, koja je otvoreno iskazala interes da zaustavi naš NATO put. Očigledno je da je blokada institucija i realizacije usvojenih odluka postala sredstvo blokade NATO puta.

U svakom slučaju, ne možemo govoriti o dijalogu i konsenzusu, ako vlasti entiteta RS opstruiraju ono što je rezultat dijaloga i konsenzusa, bilo da se radi o Programu reformi, Oružanim snagama BiH ili nečemu trećem. Temeljni preduslov dijaloga i konsenzusa jeste da se poštuju utvrđena riješena.

Zato pozivam ovo uvaženo tijelo da insistira kod aktera u Bosni i Hercegovini i regionu da poštuju dostignuta rješenja i drže odgovornim sve one koji jednostrano odstupaju od njih. Time će se najbolje zaštititi Daytonski sporazum, stabilnost unutar Bosne i Hercegovine, kao i ostvareni stepen integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez.

Pozivam Saveznike da već na predstojećem Summitu NATO saveza u Madridu, u okviru Strateškog koncepta pošalju snažne signale i podrže intenziviranje NATO puta Bosne i Hercegovine, kako bi se poslala jasna poruka onima koji, protivno odlukama institucija i volji građana, žele da zaustave ovaj proces.

U posljednje vrijeme čujemo poruke iz NATO saveza da će, osim zaštite svojih članica, pružiti i podršku državama aspirantima kao odgovor na širenje agresije na Ukrajinu. Zahvaljujemo na tome, ali smatramo da to nije dovoljno kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. NATO savez prema Daytonskom mirovnom sporazumu ima obavezu štititi mir, stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine što bi trebalo jasno da se kaže i na Summitu u Madridu.

Poštovani ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,

Bosna i Hercegovina teži članstvu u NATO savezu i podržavamo integraciju drugih država aspiranata. Odbacujemo bilo kakva uslovljavanja bilo čijeg puta s promjenama Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini koja možemo čuti u javnom prostoru.

Reforma Izbornog zakona je problem s kojim se Bosna i Hercegovna suočava još od 2009. godine, kada je Evropski sud za ljudska prava donio presudu Sejdić-Finci i utvrdio da naš izborni sistem treba unaprijediti. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine se trenutno biraju po sistemu utvrđenom Daytonskim mirovnim sporazumom. Naša obaveza je da uskladimo Izborni zakon sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i osiguramo prava onim građanima koji ne pripadaju nijednom od konstitutivnih naroda.

Poštovani ambasadori i zamjeniče generalnog sekretara NATO saveza,

s obzirom da Bosna i Hercegovina, uslijed složenog sistema odlučivanja kakav je uspostavljen u Daytonu, nema u potpunosti izgrađene vlastite mehanizme pravovremenog sprečavanja secesionističkih aktivnosti, potrebna nam je podrška međunarodne zajednice. Iskustvo provedbe Daytonskog sporazuma govori da se takva podrška uvijek pokazala korisnom i djelotvornom.

To se pokazalo i na početku ove godine, kada smo u januaru imali niz sigurnosnih incidenata. Simultano, u više gradova u entitetu Republika Srpska došlo je do zastrašivanja ljudi koji su se nakon rata vratili svojim domovima. To je unijelo osjećaj nesigurnosti, koji je kulminirao nakon ruske agresije na Ukrajinu.

Raspoređivanje dodatnih trupa EUFOR-a doprinijelo je povećanju osjećaja sigurnosti. S obzirom da države članice NATO-a učestvuju u misiji EUFOR-a, koristim ovu priliku da pozdravim odluku o raspoređivanju dodatnih snaga, ostajući uvjeren da je požar bolje prevenirati nego gasiti.

Ono što u ovom trenutku najviše zabrinjava jeste što je, nakon ruske agresije u Ukrajini, produženje mandata EUFOR-a u Vijeću sigurnosti dovedeno u pitanje. Rezultat je to zajedničkog djelovanja vlasti entiteta Republika Srpska i Ruske Federacije, koje su u proteklom periodu krenule u diskreditaciju misije EUFOR-a, propitujući opseg njenog izvršnog mandata.

Nakon što je otvorena mogućnost obnavljanja misije NATO saveza, umjesto EUFOR-a, vlasti Republike Srpske su ublažile stav prema EUFOR-u, a prije nekoliko dana su otvoreno podržale misiju EUFOR-a, predlažući ipak da o njenom statusu ne odlučuje međunarodna zajednica, već da isti bude predmetom novog sporazuma između Bosne i Hercegovine i EU.

Za prisustvo međunarodnih vojnih snaga, Bosna i Hercegovina ne treba donositi nikakve nove odluke. Radi se o prijedlogu, koji sa sobom nosi opasnost da o trajanju i obimu mandata EUFOR-a odlučujuću ulogu imaju oni koji prijete secesijom, blokiraju državne institucije i dovode u pitanje naš NATO put i Daytonski mirovni sporazum. Da bi mogle provoditi vojne aspekte Daytonskog sporazuma, snage EUFOR-a ne smiju u političkom smislu biti ovisne o ovim političkim akterima.

Vjerujem da mandat EUFOR-a neće biti osporavan u Vijeću sigurnosti u novembru ove godine. Ukoliko bi se pak dogodilo da neka od stalnih članica Vijeća sigurnost uloži veto, želim da jasno kažem da međunarodne vojne snage, unatoč tome, imaju pravo i obavezu nastaviti izvršenje svog mandata u Bosni i Hercegovini, na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma i drugih akata kojima su već ranije institucije Bosne i Hercegovine dale pristanak za prisustvo međunarodne vojne misije.

Imajući u vidu da je, pored EUFOR-a, NATO štab u Sarajevu pravni sljednik izvornih misija, pozivam Sjevernoatlantsko vijeće da, u skladu sa svojim obavezama prema Aneksu 1 Daytonskog mirovnog sporazuma, doprinese osiguranju nesmetanog nastavka vojne misije u Bosni i Hercegovini.

Hvala vam na pažnji.