Dame i gospodo,
drago mi je što se ponovo vidimo, godinu dana nakon posljednjeg summita u Antaliji. Zahvaljujem premijeru Mitsotakisu na srdačnom gostoprimstvu i organizaciji Summita.
Na sličnim
skupovima proteklih godina, nerijetko smo mogli čuti da se svijet ubrzano
mijenja, te su do u detalje rasvjetljavane te promjene. Danas, nakon pandemije
i agresije na Ukrajinu, postalo je više nego očigledno da svijet više nije
isti. Promijenjena je čitava sigurnosna arhitektura evropskog kontinenta.
U ovom trenutku
je od najveće važnosti pružiti pomoć Ukrajini da se odbrani od agresije.
Lekcija koju moramo znati jeste da će mir biti sve bliži, kako agresor bude
svjesniji da će, kako vrijeme bude odmicalo, morati plaćati sve skuplju cijenu.
Za razliku od
Bosne i Hercegovine, kojoj je nametnut nepravedan embargo na uvoz oružja, u
vremenu agresije od 1992. do 1995. godine, Ukrajina je pravovremeno snabdjevena
odbrambenim oružjem. To govori da, iako se historija ponavlja, međunarodna
zajednica ipak uči. Ono što je najvažnije jeste da se sačuva evropsko i
euroatlantsko jedinstvo. Da nije bilo tog jedinstva i podrške Ukrajini, pitanje
je gdje bi se agresija zaustavila.
Dame i gospodo,
rat u Ukrajini se
zasad nije prelio na druge države, ali njegove implikacije su ogromne. To se
vidi na Zapadnom Balkanu, a naročite posljedice osjećamo mi u Bosni i
Hercegovini.
Već duže od
godinu dana u mojoj zemlji traje teška politička kriza, koja je naročito
intenzivirana uoči i nakon agresije na Ukrajinu.
Nije tajna da u
Bosni i Hercegovini postoje akteri koji su pod ruskim utjecajem. Upravo su oni
svojim djelovanjem doveli u pitanje Daytonski sporazum i 27 godina njegove
implementacije, prijeteći secesijom i preduzimajući konkretne antiustavne
korake koji vode ka tom cilju. Ovo se posebno čini ugrožavanjem institucija
Bosne i Hercegovine koje naš Ustav definiše kao potrebne za očuvanje
suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, kao što su jedinstvene Oružane
snage BiH, porezni sistem, pravosuđe i dr.
Zahvaljujući
podršci međunarodne zajednice, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama,
Evropskom unijom i Ujedinjenim Kraljevstvom, uspijevamo držati stvari pod
kontrolom, iako je stanje još vrlo krhko. Od esencijalnog značaja je što je
međunarodna zajednica ponovo osnažila mehanizme uspostavljene u Bosni i
Hercegovini, na temelju Poglavlja 7 Povelje UN-a koje nalaže međunarodnu akciju
u svrhu očuvanja mira. Tu prvenstveno mislim na Ured visokog predstavnika i
međunarodnu vojnu misiju – EUFOR.
Visoki predstavnik
je, ispunjavajući svoje obaveze prema Daytonskom sporazumu, i koristeći se
ovlastima koje proizlaze iz tog sporazuma, poništio neke secesionističke poteze
vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, kojima je ugrožen
ustavni poredak i mir u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, visoki predstavnik je
spriječio pokušaj dijela ministara, koji su, zloupotrebljavajući pravo etničkog
veta, pokušali da suspenduju demokratiju u Bosni i Hercegovini, uslovljavajući
održavanje izbora izmjenama Izbornog zakona.
Daytonski mirovni
sporazum je imao za cilj zaustaviti rat. Zato je sistem koji je njime
uspostavljen ostao nedovršen. Ostale su mogućnosti za blokade i zloupotrebe,
naročito kada je u pitanju korištenje etničkog i entitetskog veta.
Jednostavno kazano,
domaćim akterima je data mogućnost da blokiraju skoro svaku odluku i nekažnjeno
paralizuju čitav sistem. Jedina instanca koja ih je mogla sankcionisati i
deblokirati sistem upravo je Ured visokog predstavnika, zbog čega je i
formiran.
Nama je potrebno
da izgradimo domaće mehanizme odgovornosti i dovršimo sistem, kako nam OHR ne
bi trebao. Naš cilj nije da OHR ostane vječno, već da se dovrši izgradnja
funkcionalnog sistema, tako da, i kada jednog dana OHR ode, država može
samostalno funkcionisati. Sve dotada, međunarodna supervizija će nam trebati,
jednako kao što je, u vidu savezničkih kontrolnih savjeta bila izuzetno korisna
drugim državama, poput Njemačke i Austrije, nakon Drugog svjetskog rata.
Zahvaljujući toj superviziji i međunarodnoj podršci, a ne uprkos njoj, ove su
zemlje postale među najuređenijim državama Evrope.
Dragi prijatelji,
strateški ciljevi
Bosne i Hercegovine su članstvo u Evropskoj uniji i NATO savezu. Od Pakta
stabilnosti koji je održan 1999. godine u Sarajevu, kada je zemljama
Jugoistočne Evrope obećana euroatlantska perspektiva, pa preko summita u Solunu
2003. godine, kada je Evropska unija otvorila svoja vrata, napravili smo
izuzetan napredak. Proveli smo brojne reforme i znatno unaprijedili odnose u regiji.
Jasno nam je da u
samoj EU postoje brojni problem koji su rezultirali strahom od proširenja. Ali
nikada ne treba zaboraviti da je Evropska unija, uprkos svim poteškoćama, sa
svim novim članicama postala jača, bolja i sigurnija nego što bi bila bez njih.
Nemam nikakvu dilemu da bi tako bilo i sa uključenjem Bosne i Hercegovine i
drugih država ovog dijela Evrope.
Zato očekujem da
se na predstojećem Summitu Evropska unija – Zapadni Balkan ovog mjeseca, snažno
podrži i unaprijedi evropski put Bosne i Hercegovine.
Podržavam
inicijativu koju je ovdje iznio predsjednik Pahor da se Bosni i Hercegovini
dodijeli kandidatski status. Time bi međunarodna zajednica vratila dug prema
BiH.
Bosna i
Hercegovina je 2004. bila rame uz rame s Hrvatskom na EU putu, ali je, zbog
neispunjavanja obaveza međunarodne zajednice predviđenih Daytonom, BiH s vremenom
izgubila korak.
Također očekujem
da se na narednom summitu NATO-a, snažno podrži i unaprijedi NATO integracijski
put Bosne i Hercegovine.
Bosna i
Hercegovina podržava regionalnu saradnju. Želimo graditi dobre odnose sa svojim
susjedima, rješavati otvorena pitanja dijalogom, a ako to nije moguće, onda
kroz institucije međunarodnog prava.
Svoju
opredijeljenost za regionalnu saradnju potvrdili smo i pristupanjem Zajedničkom
regionalnom tržištu, u okviru Berlinskog procesa. Izuzetno smo zainteresovani
za implementaciju ove inicijative, u saradnji s EU, kako bismo našim građanima
omogućili da konzumiraju četiri osnovne slobode kretanja (ljudi, roba, usluga i
kapitala) na području cijelog Zapadnog Balkana. Zato me izuzetno raduje što se
rezolucijom ovog summita podržava Berlinski i Zajedničko regionalno tržište.
Bosna i
Hercegovina je kredibilan partner za regionalnu saradnju, te želimo da snažno
doprinosimo ovim procesima, kako bismo našim građanima osigurali mirnu,
stabilnu i prosperitetnu budućnost.
Hvala vam na
pažnji.