S ciljem istinitog i potpunog informiranja, ovim putem želimo bosanskohercegovačku javnost upoznati sa sljedećim činjenicama:

1.
Prema članu 42. Statuta Međunarodnog suda pravde u Haagu, stranke pred Sudom
zastupaju agenti. Predsjedništvo BiH je Odlukom broj: 01-2529-22/02 od 4.
oktobra 2002. godine imenovalo g. Sakiba Softića za pravnog agenta Bosne i
Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, po tužbi Bosne i
Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije. U svojstvu agenta BiH pred Međunarodnim sudom
pravde g. Softić je ovlašten da zastupa BiH i ima legitimaciju da u ime BiH
poduzima sve pravne radnje u vezi s tužbom BiH, koje su propisane Statutom i
Pravilima Suda. Jedna od tih pravnih radnji jeste i radnja pokretanja
postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine.
2.
Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine donesena je u skladu s
Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH. Odluka je stupila na
snagu danom donošenja. U Odluci nije propisano bilo kakvo ograničenje
mandata g. Softića. Ova odluka Predsjedništva BiH nikada nije izmijenjena, niti
je ikada stavljena van snage. Predsjedništvo BiH nije razriješilo g.
Softića s dužnosti agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde nakon što je
Međunarodni sud pravde izrekao Presudu od 26. februara 2007. godine. Shodno
svemu naprijed navedenom, Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine
predstavlja službeni stav Predsjedništva BiH, koji je na snazi, koji se mora
poštovati i u skladu s kojim se mora postupati.
3. U
Statutu i Pravilima Međunarodnog suda pravde ne postoji ni jedna odredba koja
nalaže da postupak revizije presude mora biti praćen novom odlukom nadležnog
organa države kojom se nanovo imenuje agent, te države pred Međunarodnim sudom
pravde. Dakle, prema Statutu i Pravilima Suda nije neophodna nova odluka
Predsjedništva BiH kojom se nanovo imenuje agent BiH pred Međunarodnim sudom
pravde za postupak revizije. To potvrđuje i činjenica da je Međunarodni sud
pravde, na osnovu iste Odluke Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine,
prihvatio g. Softića kao agenta BiH u postupku revizije Presude Međunarodnog
suda pravde od 11. jula 1996. godine, koji je Savezna Republika Jugoslavija
pokrenula 24. aprila 2001. godine.
4.
Pravno je neutemeljena teza g. Ivanića da je neophodno da Predsjedništvo BiH
donese novu odluku o pokretanju postupka revizije Presude od 26. februara 2007.
godine i da u odsustvu te odluke g. Softić nema legitimaciju da u ime BiH
podnese aplikaciju za pokretanje postupka revizije Presude od 26. februara
2007. godine. Predsjedništvo BiH je
Odlukom od 4. oktobra 2002. godine imenovalo g. Softića za agenta BiH pred
Međunarodnim sudom pravde, i na osnovu te odluke Predsjedništva BiH prema
Statutu i Pravilima Suda g. Softić u svojstvu ovlaštenog agenta BiH ima
legitimaciju da zastupa BiH i da u ime BiH pred Sudom poduzima sve pravne
radnje u vezi s tužbom BiH koje su propisane Statutom i Pravilima Suda,
uključujući i radnju podnošenja aplikacije za pokretanje postupka revizije
Presude od 26. februara 2007. godine.
5. Pismo
koje je g. Ivanić jučer "posredstvom specijalnog izaslanika" uputio
Međunarodnom sudu pravde, u kojem je “osporio bilo čije pravo da u ime BiH podnosi
aplikacije”, u direktnoj je koliziji s legalnom i legitimnom Odlukom
Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine. Ta odluka Predsjedništva
BiH, koja je i dalje na snazi, predstavlja službeni stav Predsjedništva
BiH. Ivanićevo pismo predstavlja neustavno djelovanje u svrhu
komuniciranja privatnih stavova koji su direktno suprotni službenom stavu
Predsjedništva BiH izraženom u Odluci Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002.
godine.