Iako trenutno predsjedavam tročlanom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, danas vam se obraćam u Ustavom definisanom svojstvu srpskog člana tog Predsjedništva; na ovu funkciju izabrali su me građani Republike Srpske, jednog od dva konstitutivna entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu.

Daytonski sporazum nije bio savršeno rješenje, ali jeste predstavljao odvažan diplomatski čin koji je uspostavio ravnotežu između tri naroda i dva entiteta u okviru jedne države. Taj sporazum je bio – i danas je -  pravno obavezujući međunarodni ugovor, upisan u anale ovog vijeća. Njegov Aneks IV je naš Ustav, a Aneksom X definisan je mandat visokog predstavnika.

Sporazum je uspostavio decentralizovan sistem zasnovan na konsenzusu, upravo sa ciljem da se bilo kojoj strani – domaćoj ili međunarodnoj – ne dozvoli da dominira nad ostalima. Ipak, danas svjedočimo narušavanju te ravnoteže zbog neodgovornog uplitanja stranih faktora, kako u vidu postupaka različitih visokih predstavnika, tako i u vidu djelovanja stranih sudija u Ustavnom sudu BiH.

Dozvolite mi da počnem odakle počinje i sam Dayton: od vladavine prava. Aneks X nedvosmisleno nalaže da visokog predstavnika odobrava Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. To se u slučaju Christiana Schmidta nikada nije dogodilo. Njega je izabralo samoproglašeno Vijeće za implementaciju mira – neformalan ansambl bez ikakve povelje, bez utemeljenja u nekom međunarodnom ugovoru i bez pravnog osnova, i bez ikakvog ovlašćenja da prenebregne ovo vijeće. Schmidt djeluje na osnovu tzv. bonskih ovlašćenja, koja nisu sadržana ni u jednom pravno obavezujućem međunarodnom instrumentu.

Neki tvrde da je dovoljno što je PIC „obavijestio“ Vijeće o svom izboru, te da potvrda nije neophodna. Međutim, da je glasanje na Vijeću smatrano nepotrebnim, Aneksom X nikada ne bi ni bilo traženo.

Aneks X također jasno definiše mandat visokog predstavnika. Daytonskim sporazumom visokom predstavniku nije dato ovlašćenje da donosi zakone, suspenduje ustave, krivično goni izabrane zvaničnike i političke stranke ili vlada dekretima.

Ipak, Christian Schmidt upravo to čini, a to su činili i neki njegovi prethodnici, i to nemali broj puta.

I upravo u tome leži srž kontinuirane krize u Bosni i Hercegovini, čijoj kulminaciji danas svjedočimo. Sve što je proisteklo iz te nepravilnosti – izostanka potvrde Vijeća sigurnosti UN-a i nezakonitih prekoračenja mandata utvrđenog Aneksom X – defektno je na isti način. Nijedan pravni sistem – domaći ili međunarodni – ne može opstati ako tumači propisa od njihove primjene izuzmu sami sebe.

Dozvolite mi da ukratko navedem svega nekoliko od mnogobrojnih dekreta koje je Schmidt protivpravno nametnuo od kada je kročio u BiH.

1. Jednostrano je suspendovao Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kako bi nametnuo vladu po sopstvenom nahođenju, ignorišući izborne rezultate.

2. Izmijenio je izborni zakon zaobilazeći demokratske parlamentarne procedure.

3. Produžio je mandat Centralnoj izbornoj komisiji bez postupka pred nadležnim zakonodavnim tijelom.

4. Izmijenio je Krivični zakon sa ciljem inkriminisanja nepoštovanja dekreta koje je lično on donio. Ovaj potez prvenstveno je usmjeren na uklanjanje iz političkog života demokratski izabranog predsjednika Republike Srpske zato što je izvršio svoju ustavnu obavezu i proglasio zakone koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, kao i na zastrašivanje svih funkcionera koji bi se usudili da dovedu u pitanje njegovu nelegitimnu vlast.

5. Obustavio je finansiranje demokratski izabranih političkih stranaka u Republici Srpskoj iz budžeta, čime je poništio političku volju ogromne većine njenih birača.

Uvaženi članovi Vijeća,

ništa od navedenog nije predviđeno Daytonskim sporazumom, nije primjereno demokratiji, a svakako nije vladavina prava. Ovdje je u pitanju diktatura — vladavina dekretima, lišena svakog preispitivanja pred institucijama pravosuđa, bez prava na pravni lijek. Ono što je započelo kao puko prekoračenje mandata, preraslo je u ustaljeni sistem represije.

Svaki takav postupak pravdan je potrebnom za „funkcionalnošću”. Međutim, rezultat nije “kohezivnija” Bosna i Hercegovina, nego duboko polarizovano društvo koje teško može opstati uz strano uplitanje takvog vida i intenziteta.

Kada Republika Srpska izražava protest zbog ovakvih kršenja, neosnovano biva optužena za separatizam. Međutim, insistiranje na poštovanju međunarodnog ugovora nije separatizam.

Suprotno određenim narativima, Republika Srpska ne podriva Daytonski sporazum — ona ga brani. Našim zahtjevima ne razgrađujemo Bosnu i Hercegovinu, nego vraćamo zakonitost i ravnotežu kako su izvorno uspostavljene dejtonskim okvirom.

Iz tog razloga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakone da bi zaštitila svoja prava utvrđena dejtonskim okvirom. Te mjere nisu provokacija, već zakonit odgovor na uporno kršenje međunarodnog prava.

Aktuelnu krizu nije izazvala Republika Srpska, niti je kriza u njenom interesu. Ona je posljedica Schmitovog najekspanzivnijeg i najautoritarnijeg ispoljavanja moći, praćenog protivpravnim nametanjem brojnih dekreta.

Stoga, osuditi postupke Republike Srpske bez prethodnog bavljenja Schmidtovim protivpravnim intervencijama nije samo pogrešno, nego i pristrasno, sa opasnim implikacijama.

Dozvolite da jasno izložim naš stav:

1. Ostajemo u potpunosti opredijeljeni za suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, kako je definisano Daytonskim sporazumom.

2. Kada je riječ o mandatu visokog predstavnika, zalažemo se za vraćanje na pravni temelj iz Aneksa X i za pripremu zatvaranja OHR-a.

3. Odbacujemo jednostrane odluke kojima se prepravlja mirovni sporazum, kriminalizuje politička debata, progone politički neistomišljenici putem instrumentalizovanog pravosuđa, diskriminišu političke stranke i zaobilazi volja birača.

Pravno resetovanje u BiH predstavlja logičan naredni korak ukoliko želimo da spriječimo eskalaciju i buduće krize.

Stoga, uz dužno poštovanje, pozivam ovo vijeće da hitno preduzme nekoliko koraka:

1. Da zakaže formalno glasanje o potvrdi Christiana Schmidta. Ukoliko ne može dobiti podršku, hajde da pronađemo drugog kandidata koji može i koji će biti imenovan u skladu sa Aneksom X.

2. Da zatraži nezavisnu pravnu ocjenu, pod okriljem Vijeća sigurnosti, usklađenosti takozvanih „bonskih ovlašćenja“ sa Aneksom X i Poveljom Ujedinjenih nacija.

3. Da podstakne sve relevantne aktere u BiH na dijalog sa ciljem sprečavanja daljih kriza i radi ponovnog uspostavljanja funkcionalnog upravljanja.

Spremni smo da u tom procesu učestvujemo konstruktivno, transparentno i u dobroj vjeri.

Gospodine predsjedavajući, članovi Vijeća,

Daytonski sporazum je okončao razarajući rat i postavio temelj našeg ustavnog poretka, te zaslužuje poštovanje a ne zloupotrebu i kršenje njime predviđenih procedura.

Potrebno je da zajednički osiguramo da se budućnost Bosne ne piše dekretima, nego pravom.

Na kraju, mada u kritičkom tonu, dozvolite mi da pojasnim jedno pitanje. Kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prisiljena sam da se direktno obraćam vašim misijama zbog opstrukcija Ministarstva vanjskih poslova BiH. Ovo ministarstvo selektivno ograničava moju diplomatsku korespondenciju, dok mom bošnjačkom kolegi omogućava neometan pristup diplomatskim kanalima. Ova pristrasnost prisutna je čak i u Stalnoj misiji Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama.

Takvi postupci najbolje ilustruju stvarnost države koju traže da prihvatimo – sistema u kojem se moć centralizuje, a ustavna prava negiraju, gdje se čak i osnovna komunikacija koristi kao politički instrument.

Zahvaljujem na pažnji i ostajem na raspolaganju za sva dodatna pitanja.