Današnje moje obraćanje uime Bosne i Hercegovine u najvećem dijelu se odnosi na protekli šestomjesečni period prikazan kroz Izvještaj Ureda visokog predstavnika.

Kao što smo mogli primjetiti iz Izvještaja visokog predstavnika, protekli šestomjesečni period u Bosni i Hercegovini bio je obilježen nizom političkih kriza koje su u najvećoj mjeri bile povezane sa sudskim postupkom protiv Milorada Dodika i presudom Suda Bosne i Hercegovine, donesenom tim povodom, a koje su pravni osnov imale u izmjenama Krivičnog zakona nametnutog od strane visokog predstavnika.

Cilj ovih političkih kriza iskazanih kroz stvaranja paralelnih političkih, sudskih i drugih institucija bilo je stvaranje uvjeta za secesiju RS od BiH.

Nametanje određenih odluka od strane Christiana Schmidta je iskorišteno kao povod za izazivanje krize, a pravi uzrok je zapravo sasvim drugi – dugoročna namjera da se izazivanjem kriza  izvede secesija dijela BiH.

Takva politika Dodika i institucija RS trenutno je zaustavljena angažmanom međunarodnih faktora. Međutim, siguran sam da će se i dalje nastaviti aktivnosti koje za cilj imaju secesiju dijela BiH.

U međuvremenu ovakav razvoj situacije otvorio je rasprave, kako u BiH tako i u faktorima međunarodne zajednice prisutne u BiH, o budućnosti OHR-a i potrebi njegovog postojanja.

Napad na OHR kojem svjedočimo prikriven je napadom na Christiana Schmidta kao ličnost koja obavlja funkciju visokog predstavnika.

Krajnji cilj tih napada nije trenutni visoki predstavnik, krajnji cilj jeste eliminacija OHR-a iz političkog života u BiH. Eliminiranjem OHR-a eliminirao bi se cijeli jedan anex DPA, čime bi se zapravo ugrozio i potencijalno srušio cijeli mirovni sporazum.

Dame i gospodo,

Spadam u red ljudi koji su žestoko kritizirali i Schmidta i njegove poteze.

Zbog istine, dužan sam iznijeti i činjenicu da sve odluke i potezi koje je donosio i poduzimao Schmidt nisu bili isključivo njegovo djelo.

On je to radio u punoj koordinaciji sa predstavnicima međunarodne zajednice u BiH, a vrlo često je te poteze poduzimao na insistiranje i zahtjev istih tih međunarodnih faktora.

Njegovi potezi, ali i politika određenih međunarodnih faktora koji su imali presudan utjecaj na Schmidta, često su bili usmjereni na jačanje i zastupanje jedne političke opcije, ali i interesa susjedne države u BiH.

Ponovo moram podsjetiti i naglasiti da je postojanje OHR-a kao institucije dio Daytonskog mirovnog sporazuma reguliran posebnim Anexom X istog.

Ovlasti OHR-a navedene su u članu V Anexa X DPA. Na osnovu tog člana kasnije su uvedene i tzv. bonske ovlasti.

Vijeće za provedbu mira je 2008. godine donijelo je odluku o tzv. 5+2 uvjeta koju moraju biti ispunjeni da bi se zatvorio OHR.

Dakle, sve formalne pretpostavke za postojanje i rad OHR-a postoje.

Istovremeno, ne postoji niti jedna formalna pretpostavka za njegovo zatvaranje ili za izmještanje izvan BiH jer uvjeti iz 2008. godine, tzv. 5+2 nisu ispunjeni.

Jedino što postoji u tom smislu jeste politička želja pojedinih domaćih, ali i nekih vanjskih faktora, za eliminacijom OHR-a.

Realizacija takvih planova bila bi udarac trenutnoj strukturi BiH, potencijalno ugrozila čak i sam mirovni aranžman i izazvala nove i veće probleme u BiH, ali i u regiji.

Podsjećam vas da trenutna struktura BiH nije proizvod niti društvenog niti političkog procesa ili dogovora, ona je proizvod mirovnog sporazuma kojim nije zadovoljna niti jedna strana u BiH.

Njime nisu zadovoljne čak niti susjedne zemlje koje su učestvovale u ratu i agresiji na BiH.

Trenutni koncept na kojem funkcionira BiH, a koji sam visoki predstavnik pogrešno naziva  'etnički balans moći', jer ispravniji naziv je 'etnički disbalans moći', je sam po sebi konfliktan koncept.

Na kraju krajeva, 30 godina koje se protekle od zaustavljanja rata u BiH, nažalost, to gotovo svakodnevno dokazuju.

Ukidanje OHR-a, njegovo izmještanje i slabljenje njegovih nadležnosti definiranih članom V Anexa X DPA jeste zapravo odustajanje od samog DPA. Kakve su posljedice toga nije teško procijeniti.

Zbog svega navedenog obavezan sam i pokušati predložiti rješenje za trenutnu situaciju koja se tiče sudbine OHR-a i stabilizacije situacije u BiH.

Po mom mišljenju, postoje dvije opcije.

Jedna je imenovati novog visokog predstavnika i zadržati instituciju OHR u BiH sa svim ovlastima koje ima na osnovu člana V Anexa X DPA. Ova opcije je kratkoročna opcija.

Druga opcija jeste kompleksnija, ali je dugoročna i trajna.

Suština te opcije nalazi se u potrebi da BiH zaista postane demokratska zemlja, da se ukine diskriminacija vlastitih građana u oblasti ljudskih prava, da se odustane od konfliktnog koncepta 'etničkog balansa ili disbalansa moći', da se ustavno zaštite individualna ljudska prava i principi pravne države i da na taj način BiH postane spremna za integraciju u EU.

Zato želim ovdje apelirati na sve vas koji želite dobro Bosni i Hercegovini da u narednom periodu dobijemo podršku za početak tranzicijskog perioda u kojem ćemo mi, u Bosni i Hercegovini, uz vašu pomoć učiniti sve neophodne ustavne i druge reforme, kako bismo od Bosne i Hercegovine napravili modernu demokratsku državu sa vladavinom prava i zaštitom ljudskih prava.

Vrijeme za tranziciju i evoluciju političkog i pravnog sistema u Bosni i Hercegovini je došlo i trebamo je zajedno bez odgađanja započeti u najskorije vrijeme.

Sve ostalo jeste opasno igranje sa sigurnošću i stabilnošću ne samo BiH nego i cijele regije, a potencijalno i evropskog kontinenta.

Dame i gospodo, moja je obaveza bila da vam ovo, danas i na ovom mjestu kažem!

Hvala vam na pažnji.