Obaveza svih nas je da s pijetetom čuvamo sjećanje na historijsku odluku građana Bosne i Hercegovine da naša država bude suverena i nezavisna.

S dubokim poštovanjem sjećamo se hrabrih branitelja koji su odbranili slobodu, čast i dostojanstvo naše države Bosne i Hercegovine.

Historija Bosne i Hercegovine svjedoči o stalnoj borbi, ali nikada o predaji.

Naša država nije vještačka tvorevina, kako to navode velikodržavni protagonisti, već autentična država s hiljadugodišnjom historijom.

Zato Prvi mart 1992. nije slučajnost.

To je historijski čin potvrđivanja državnog kontinuiteta.

To je demokratsko iskazivanje volje građana Bosne i Hercegovine, prema najvišim međunarodnopravnim standardima.

To je trijumf dostojanstva, ponosa i borbe za slobodu.

To je pobjeda legaliteta.

Cijeli svijet je priznao nezavisnu, suverenu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a nikada paratvorevine.

Za Bosnu i Hercegovinu se stoljećima bore generacije njenih najboljih sinova i kćeri.

O našoj državi svjedoče ljudi. Svjedoči historija. Svjedoči književnost. Svjedoče generacije, s koljena na koljeno.

Kad ljudi zašute, govori bosanskohercegovački stećak. Nije slučajno veliki književnik Miroslav Krleža napisao da „nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli“.

Bosna i Hercegovina je stoljećima opstajala između carstava, ideologija, velikih politika, ratova, agresija, udruženih zločinačkih poduhvata, ali nikada nije izgubila svoje ime, svoje ljude koji je vole i brane i svoje pravo da postoji kao država.

Velikodržavni protagonisti pokušavaju našoj državi Bosni i Hercegovini oduzeti pravo na postojanje.

Oni često neutemeljeno pokušavaju tumačiti načelo samoopredjeljenja naroda.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je utvrdila da pravo na samoopredjeljenje ne smije nikada biti shvaćeno kao odobravanje ili podsticanje aktivnosti koje bi ugrozile, u cjelini ili djelimično, teritorijalnu cjelovitost ili političko jedinstvo država.

Rušitelji Bosne i Hercegovine djelovali su na razne načine, s ciljem uništenja naše države.

Pokušali su brutalnom agresijom na Republiku Bosnu i Hercegovinu i nisu uspjeli.

Izvršili su udružene zločinačke poduhvate i opet su poraženi.

Počinili su genocid nad Bošnjacima, ali nisu realizirali svoje zločinačke ciljeve.

U postdejtonskim decenijama pokušavaju blokirati i opstruirati državu, ali Bosna i Hercegovina se, ipak, kreće naprijed. Korak po korak, ali naprijed.

U narednom periodu, jedan od ključnih zadataka je zaštita suvereniteta države Bosne i Hercegovine.

Ne postoji entitetski suverenitet i takva neutemeljena teza nema nikakvo pravno uporište u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, kao ni u međunarodnom pravu.

Nažalost, suverenitet naše države je pod opsadom etnopolitike.

Ne zaboravimo, bosanskohercegovačka država nacija je 177. članica UN-a. Suverenitet ima samo država. Pokušaj „spuštanja“ suvereniteta države na etničke grupe, s ciljem poništavanja suvereniteta bosanskohercegovačke države, apsolutno je neprihvatljiv.

Ne smijemo dozvoliti da etnopolitika slabi suverenitet države Bosne i Hercegovine i pretvori ga u etničko-religijsko dogovaranje o suverenitetu države.

Za Bosnu i Hercegovinu je posebno opasan narativ o dogovoru naroda.

Ne smiju se u XXI. stoljeću dogovarati čelnici naroda kao da ne postoje države i njihove institucije.

Recimo ljudima istinu: Iza naracije o „dogovoru naroda“ krije se velika podvala. To je pokušaj nepriznavanja države nacije i građana koji u njoj žive. To ne smijemo nikada dozvoliti.

U XXI. stoljeću nikakvi monoetnički sabori naroda ne mogu zamijeniti ulogu država i državnih organa vlasti.

Bosna i Hercegovina i druge države regije treba da grade dobre međudržavne, a ne parcijalne međuetničke odnose. Zato je veoma važno da se u komunikaciji s drugim državama uvažava ta nezaobilazna činjenica.

Važno je razlikovati pravno-političku dimenziju odnosa nezavisnih i suverenih država od kulturno-historijske i etničko-religijske dimenzije saradnje naroda u različitim državama.

Vrijeme je da svi u regiji napuste srednjovjekovne modele i otvore novu eru ravnopravne međudržavne saradnje, koja priliči XXI. stoljeću.

Dame i gospodo,

očuvanje i razvoj domovine su najpreče obaveze svih nas.

Opravdana i odgovorna je samo ona državna politika koja objedinjava i jača sve demokratske snage koje su spremne braniti i afirmirati državu Bosnu i Hercegovinu.

Moramo pokazati snagu, znanje, spremnost i političku zrelost da okupljamo sve ljude pod zastavom Bosne i Hercegovine.

Kao nikada do sada, Bosni i Hercegovini treba sposobnost okupljanja, povezivanja i usmjeravanja različitih političkih aktera oko zajedničkog cilja – demokratske Bosne i Hercegovine, integrirane u NATO i EU.

Nezavisnost i suverenitet države jačamo radom na evroatlantskim i evropskim integracijama.

Ove integracije nisu izbor pojedinca, to je strateški izbor i interes države i svih njenih građana i naroda.

Funkcionalna Bosna i Hercegovina nije prijetnja nikome, ona je jedina garancija sigurnosti i napretka za sve.

Bosna i Hercegovina mora nastaviti pobjeđivati na međunarodnoj pozornici.

Usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kao i spomenik Cvijet Srebrenice ispred sjedišta UN-a, dokazi su da možemo pobjeđivati.

Oni su pokazatelji da znamo:

- osmisliti uspješnu strategiju,

- odabrati sposobne ljude,

- imati implementacijski plan,

- a nakon toga i konkretnu akciju na najvišoj svjetskoj pozornici.

Rezolucija je usvojena jer smo se vodili isključivo državnim interesima Bosne i Hercegovine, a ne uskostranačkim.

Dame i gospodo,

čuvajmo nezavisnost, suverenitet i slobodu države Bosne i Hercegovine.

Uskostranačku politiku potisnimo u korist državne politike.

Neka odanost i privrženost Bosni i Hercegovini budu jače od ličnih sujeta i animoziteta.

Drage građanke i građani,

sretan nam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!