BOSNA I HERCEGOVINA SA JEDNIM PREDSJEDNIKOM-BUDUĆNOST ILI UTOPIJA?

 Odgovor na ovo pitanje sličan je odgovoru na pitanje Da li je država Bosna i Hercegovina budućnost ili utopija? Odgovori i na jedno i na drugo pitanje su isti, zavisno od opredjeljenja i odnosa spram države.  

Oni koji imaju pozitivan odnos prema državi Bosni i Hercegovini i koji je vide kao jedinu domovinu, odgovorit će da je Država Bosna i Hercegovina moguća i da je budućnost sa jednim predsjednikom. Oni drugi, koji imaju negativan odnos, odgovorit će da je Bosna i Hercegovina utopija, te da joj ne treba ni Predsjedništvo, a kamoli jedan predsjednik.

 Uglavnom oni koji se zalažu za Bosnu i Hercegovinu i smatraju je svojom jedinom domovinom, zalažu se za funkcionalnu i moderno uređenu državu, sa jeftinijom i efikasnijom administracijom. To, između ostaloga, znači i Bosnu i Hercegovinu sa jednim predsjednikom, kao što je slučaj sa svim modernim, demokratskim zemljama.  

Argumenti onih koji su protiv jednog predsjednika, uglavnom se temelje na zaštiti tzv. nacionalnog interesa koji je u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine doveden do apsurda. Zaštita nacionalnih interesa može se ostvariti na daleko jednostavniji i jeftiniji način. Stoga ovo pitanje mora biti povezano i sa pitanjem etničke izbalansiranosti ostalih funkcija na nivou države.  

U višenacionalnim zemljama kao što je Bosna i Hercegovina, sasvim je normalno da, ukoliko funkciju predsjednika obnaša predstavnik jednog naroda, premijer je iz drugoga, a predsjednik Predstavničkog doma iz trećeg naroda. Pošto je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se određeni broj stanovnika izjašnjava kao Bosanci, ostali ili pripadnici neke od nacionalnih manjina, neophodno je jednu od ključnih funkcija, npr. predsjednika Doma naroda, predvidjeti za tu kategoriju građana. Uostalom, svjedoci smo da u višenacionalnim državama imamo jednoga predsjednika, pa, zašto to ne bi bio slučaj i sa Bosnom i Hercegovinom?  

Osiguranje nacionalne ravnopravnosti može se postići kroz raspodjelu vodećih pozicija u državi, a troškovi finansiranja ovih institucija bili bi niži za najmanje 50%.  

Isti odgovor kao i na pitanje Da li je država Bosna i Hercegovina utopija? može se dati i na isto pitanje u slučaju svih drugih multietničkih zemalja. Na primjer, kakav odgovor možemo dati na pitanje Da li su Sjedinjene Američke Države utopija?, Da li je Ruska Federacija utopija?, Da li je Evropska Unija utopija?, itd. Ili: Da li vjerujemo u mogućnost suživota različitih naroda, kultura i religija? 

Stoga ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu kao državu sa jednim predsjednikom u budućnosti, jer je to u interesu svih njenih naroda i građana. To je funkcionalnije i znatno jeftinije. Da samo podsjetimo na debalans u trošenju budžestkih sredstava za svakoga od tri člana Predsjedništva, koji su, prema Ustavu, rvnopravni u odlučivanju i obavezama.  Sadašnje rješenje je rezultat kompromisa i nepovjerenja koje je postojalo u vrijeme zaključivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sigurno je da bi to zahtijevalo i drukčiju ustavnu poziciju predsjednika u odnosu na sadašnje Predsjedništvo. Najvjerovatnije bi neke nadležnosti bile reducirane ili ograničene, što je već i sada slučaj. U tom slučaju bi predsjdnik određene odluke donosio na prijedlog Vijeća ministara odnosno Vlade, ili, pak, uz suglasnost premijera, ili bi neke išle na potvrdu Parlamentarnoj skupštini. Uostalom, i sada imamo takve situacije kada je riječ o imenovanju mandatara, generala, ombudsmena, itd. Nadležnosti Predsjedništva su i sada uglavnom svedene na vanjsku politiku, odbranu (podijeljeno), Centralnu banku BiH, predlaganje budžeta državnih institucija (podijeljeno).   

Drugi, koji su protiv ovakvih rješenja, vjerovatno nisu do kraja opredijeljeni ni za Bosnu i Hercegovinu. Najbolji način da se ugrozi postojanje države, pa i Bosne i Hercegovine, jesu nefukcionalne i skupe institucije. Na to su računali oni koji ni u Dejtonu nisu htjeli Bosnu i Hercegovinu, a poslije njihovi politički sljedbenici koji i danas opstrukcijom i usporavanjem reformi žele zadržati nefunkcionalna i skupa rješenja.  

Navest ću samo nekoliko primjera:    

Parlamentarna skupština se formalno sastoji od Predstavničkog i Doma naroda. Međutim, de facto i de iure, kroz sistem entitetskog glasanja, Predstavnički dom funkcionira kao jedna vrsta Doma naroda. Tako se može desiti da čak i u slučaju kada 35 od 42 poslanika glasaju ZA, ako nema dovoljno entitetskih glasova, odluka ne može biti donesena.  

Vijeće ministara odluke donosi sa 9/10 glasova. Dovoljno je da od 10 članova Vijeća ministara, 2 iz jednog naroda budu PROTIV i odluka ne može biti donesena.  

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sve odluke donosi konsenzusom. U slučaju preglasavanja, član Predsjedništva koji je preglasan može predsjedničku odluku proglasiti «destruktivnom po vitalni interes entiteta iz kojeg je izabran». Na kraju, konačnu odluku donose u Federaciji BiH klubovi naroda (odnosno Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, zavisno od toga o čijem se interesu radi). Sasvim je logično da će ti klubovi podržati člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz svoga naroda. U takvoj situaciji, ponovno nema odluke.     

Ne postoje ustavom predviđeni mehanizmi da se na ovaj način nastale blokade otklone.    

Posebno je pitanje usklađenost ustavnih rješenja sa Evropskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima i slobodama.  

Prema aktualnom ustavu, Bošnjaci i Hrvati ne mogu se kandidirati i ne mogu biti birani za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz entiteta RS, a Srbi iz entiteta Federacija BiH ne mogu se kandidirati, niti biti birani za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz FBiH.  

Također, za člana Predsjedništva se ne može kandidirati bh. građanin koji se izjašnjava kao Bosanac, pripadnik neke od nacionalnih manjina ili ostalih.  

Ista je situacija i kada je u pitanju izbor delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.  

Na kraju, želim ponoviti odgovor na pitanje: Bosna i Hercegovina sa jednim predsjednikom je budućnost – u interesu naše države i građana. 

Kao što su bh. patrioti zemlju branili od agresije, tako se i danas bh. patriti bore za modernu i funkcionalnu državu. Istovremeno, oni koji su se borili protiv Bosne i Hercegovine, sudjelovali ili pomagali u agresiji, sada se ponovno, zajedno sa svojim političkim sljedbenicima, bore protiv funkcionalne Bosne i Hercegovine. Ciljevi su ostali isti. Jedni su za Bosnu i Hercegovinu, drugi protiv nje, samo se sada drukčijim sredstvima bore za ostvarenje tih ciljeva.