Na početku obraćanja želim iskazati najdublje poštovanje vama, Majkama Srebrenice i cijelog Podrinja. 

 U vašim riječima i pogledima nema mržnje, iako su vam najmiliji ubijeni.

Decenijama se borite za dostojanstvo žrtava, za poštivanje presuda međunarodnih i domaćih sudova, za pravo da se istina nikada ne zaboravi. 

U svojoj borbi ste koračale dostojanstveno, s bijelim maramama koje su postale globalni simbol borbe za pravdu.

Hvala vam na svemu. 

Dame i gospodo,

trideset godina nakon genocida počinjenog u i oko Srebrenice i dalje se nameću pitanja: gdje smo danas na putu ka pravdi, istini i pomirenju? 

Da li smo na regionalnom i međunarodnom nivou izvukli pouku iz Srebrenice? 

Da li smo svjesni da borba za istinu i pravdu ne pripada prošlosti i da je riječ o borbi koja određuje kakvu budućnost želimo izgraditi?

Na globalnom nivou svjedočimo opasnom trendu rasta ekstremizma i pokušajima da se negiraju najteži ratni zločini.

Zato je Srebrenica danas više od sjećanja: ona je test međunarodne dosljednosti i spremnosti da se brane univerzalne civilizacijske vrijednosti.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) je usvajanjem Rezolucije o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici poslala jasnu poruku da istina o genocidu nije pitanje politike, nego pitanje moralne odgovornosti čovječanstva.

Usvojena Rezolucija ima historijski značaj. Ona je izraz poštovanja prema žrtvama, opomena budućim generacijama i poruka da se međunarodna zajednica mora suprotstaviti negiranju genocida.

Bez istine i pravde u cijeloj regiji, nema trajnog mira ni stabilnosti na Zapadnom Balkanu.

Bosna i Hercegovina ostaje opredijeljena za regionalnu saradnju u procesuiranju ratnih zločina, razmjenu informacija, zaštitu svjedoka, pronalazak nestalih osoba i podršku preživjelim žrtvama i njihovim porodicama. 

Pravda ne smije imati etnički prefiks. Ona mora biti univerzalna, jer samo takva doprinosi miru i stabilnosti.

U protekle tri decenije Bosna i Hercegovina je, zajedno s međunarodnim partnerima, prošla kroz dug i težak proces uspostave i izgradnje tranzicijske pravde.

Mehanizmi tranzicijske pravde — od Međunarodnog krivičnog tribunala  za bivšu Jugoslaviju (MKTJ), preko Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, do institucija koje rade na pronalasku nestalih osoba i reparacijama — svjedoče o naporu da se odgovorni privedu pravdi, a žrtvama pruži dostojanstvo.

MKTJ, Međunarodni sud pravde i Sud Bosne i Hercegovine odigrali su nezamjenjivu ulogu u utvrđivanju činjenica o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. 

Ipak, i nakon tri decenije, pravda je za mnoge ostala još nedostižna.

Brojni zločinci nisu procesuirani, hiljade porodica i dalje traže posmrtne ostatke svojih najmilijih, a suočavanje s prošlošću i dalje nailazi na razne vrste opstrukcija.

Pred nama su i dalje veliki izazovi: kako osigurati da pravosnažne presude ne ostanu samo zapisi u arhivima, nego da postanu temelj društvenog pomirenja i garancija da se zločini nikada više neće ponoviti.

Jedna od kategorija mehanizama tranzicijske pravde odnosi se i na restaurativnu pravdu – vraćanje dostojanstva žrtvama i kolektivno ozdravljenje zajednice.

Istina o genocidu nad Bošnjacima mora postati obavezna lekcija u obrazovnim programima, predmet međunarodne saradnje univerziteta, temelj obrazovne kulture koja uči djecu da prepoznaju zlo prije nego što ono postane sistem.

Posebna dimenzija tranzicijske pravde odnosi se na uspostavljanje trajnog mira i sigurnosti. 

U našem kontekstu, to znači reformirati institucije i osigurati da nijedna politička struktura ne može osporavati pravosnažne presude međunarodnih i nacionalnih sudova, negirati genocid ili vrijeđati žrtve.

Reforma obrazovanja, reforma pravosuđa i promjena javnog diskursa predstavljaju tri svojevrsna fronta na kojima se „vode bitke“ za pravdu, istinu i stabilnu budućnost. 

U ovom segmentu posebno važnu ulogu imaju međunarodni partneri.

Evropska unija, UN, akademske zajednice i nevladine organizacije širom svijeta trebaju nastaviti podržavati institucionalno jačanje države Bosne i Hercegovine kao garanta da se genocid nikada i nikome neće ponoviti.

Nažalost, trideset godina nakon genocida, i dalje se suočavamo s  negiranjem, relativizacijom i glorifikacijom zločina i zločinaca. 

Takve pojave su direktna prijetnja miru, sigurnosti i demokratskom poretku.

Negiranje genocida je posljednja faza genocida koja vrijeđa žrtve i potkopava temelje povjerenja. Zato je odlučno i dosljedno suprotstavljanje negiranju pravna, moralna i civilizacijska obaveza svih nas.

Dame i gospodo,

sjećanje je temelj kolektivnog identiteta i garancija da se zlo neće ponoviti.

Edukacija o genocidu je važna, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za sve demokratske države. 

Naučna i stručna zajednica širom svijeta ima posebnu misiju: da Srebrenicu čuva kao lekciju čovječanstva.

To znači razvijati interdisciplinarne programe, digitalne arhive, zajedničke baze podataka, publikacije, istraživačke mreže, kao i brojne druge aktivnosti. 

Saradnja univerziteta, instituta i memorijalnih centara iz različitih zemalja ne doprinosi samo očuvanju istine. Ona doprinosi izgradnji međunarodne solidarnosti. 

Dame i gospodo,

trideset godina nakon počinjenog genocida, možemo reći: mehanizmi tranzicijske pravde su uspostavljeni, ali nisu do kraja dovršeni.

Sudovi su presudili, ali evidentna su svakodnevna negiranja počinjenog genocida i njegovih posljedica po bosanskohercegovačko društvo. 

Sve ovo dokazuje da implementacija tranzicijske pravde nije jednokratan čin, nego dugotrajan proces koji zahtijeva političku volju, institucionalnu dosljednost i društvenu odgovornost i hrabrost.

Na temelju međunarodnog humanitarnog prava sve države imaju trajnu obavezu da spriječe i kazne genocid — ne samo zbog prošlosti, nego i zbog budućnosti čovječanstva.

Neka ova obaveza bude naš zavjet i naš putokaz.

Hvala vam.