Uvažene porodice žrtava genocida,
poštovane majke Srebrenice,
ekselencije,
eminencije,
dame i gospodo,
danas s pijetetom ispraćamo na vječni smiraj posmrtne ostatke još deset nevinih žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima.

Naša je
ljudska dužnost da iskažemo saosjećanje s njihovim porodicama, kao i s
porodicama svih žrtava genocida.
Srebrenica
je planetarna opomena da se na mržnju, dehumanizaciju i velikodržavne projekte
mora pravovremeno i adekvatno odgovoriti.
Sudovi
Ujedinjenih nacija (UN) presudili su da je počinjen genocid nad Bošnjacima.
Masovne
egzekucije počinjene u julu 1995. godine nisu bile rezultat spontanog
djelovanja i nekontrolirane mržnje. Naprotiv, genocid je svjesno i detaljno
planiran i brutalno počinjen.
Vojska i
policija Republike Srpske, djelujući po naređenju tadašnjeg političkog
rukovodstva, počinili su genocid.
U
počinjenju genocida učestvovale su i policijske jedinice iz Srbije. Genocid nad
Bošnjacima ne bi bio moguć bez institucionalne podrške rukovodstva susjedne
Srbije, sa Slobodanom Miloševićem na čelu.
Međunarodni sud pravde utvrdio je da je Srbija
prekršila Konvenciju o sprečavanja i kažnjavanju zločina genocida. Srbija
i njen tadašnji režim proglašeni su odgovornim jer su mogli, a nisu spriječili
genocid.
Posljedice pokušaja stvaranja velikosrpske
države su genocid, masovne grobnice, spaljeni gradovi i sela, stotine hiljada
ubijenih, nestalih, raseljenih i protjeranih.
Genocid
nad Bošnjacima odvijao se pred očima cijelog svijeta.
Ključne
greške tadašnje međunarodne zajednice tokom agresije na Republiku Bosnu i
Hercegovinu su, između ostalog, sljedeće:
-
uspostavila je embargo na uvoz oružja nenaoružanim braniteljima Republike Bosne
i Hercegovine;
-
zagovarala je etničke podjele;
-
kontinuirano je popuštala zahtjevima agresora na štetu Republike Bosne i
Hercegovine;
-
uspostavila je nemoralnu strategiju podjele krivice između zločinaca i žrtava;
- i
uspostavila je „Sigurne zone UN-a“ koje su bile sve osim sigurne.
I nakon
svega, neki nam poručuju, nemojte govoriti o prošlosti, okrenite se budućnosti.
To je
opasna poruka.
I
sadašnjim i budućim generacijama poručujem: ako ne sačuvamo istinu o našoj
prošlosti, mi nećemo imati ni sadašnjost, ni budućnost.
Veliki
državnik i humanista Vaclav Havel je svojevremeno rekao:
„Ako
nismo u stanju da zlu od samog početka pogledamo u oči i da mu se
suprotstavimo, rizikujemo da to kasnije uopće nećemo moći učiniti. Svaki put
kada popustimo nasilniku, to popuštanje sadrži i opasnost da se točak užasa
ponovo počne okretati.“
Ove
Havelove riječi su velika opomena čovječanstvu.
Svi
moramo biti svjesni da se nasilnicima ne smije popuštati.
Zato je
zajednička zadaća da zaustavimo nasilnike na vrijeme, jer tako sprječavamo
okretanje „točka užasa“.
Poštovani,
iako
živimo u nepravednom svijetu izborili smo se za usvajanje Rezolucije o genocidu
u Srebrenici.
Prije
dva dana u sali Generalne skupštine UN-a obilježili smo Međunarodni dan
sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.
Srebrenica
je postala planetarni simbol borbe za istinu i ljudsko dostojanstvo.
Istina o
Srebrenici nikada neće biti zaboravljena.
O tome
svjedoči i hrabra borba naših heroina - Majki Srebrenice.
Svjedoče
presude najviših sudova UN-a.
Svjedoči
Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u
Srebrenici.
Svjedoči
spomenik Cvijet Srebrenice, u sjedištu UN-a u Njujorku.
Svjedoče
spomenici žrtvama genocida u Parizu, Beču i brojnim drugim gradovima širom
svijeta.
Svjedoči
UN Outreach program o genocidu u Srebrenici.
Svjedoče
dobronamjerni ljudi u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, koji nastavljaju
čuvati istinu i boriti se za pravdu.
Zašto su
planetarno važni Rezolucija UN-a i spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a?
Između
ostalog, zbog toga što:
-
nadilaze granice jedne države i jednog vremena;
- govore
univerzalnim jezikom ljudskih prava i međunarodne odgovornosti;
-
potvrđuju istinu;
- imaju preventivnu dimenziju;
- jačaju kulturu sjećanja;
-
suprotstavljaju se govoru mržnje i dehumanizacije;
-
reafirmiraju i osnažuju presude međunarodnih sudova;
- i
povezuju sudsku praksu, međunarodne obaveze i institucionalno djelovanje UN-a u
jedinstven normativni okvir usmjeren na očuvanje istine i prevenciju genocida.
Dame i
gospodo,
Srebrenica
nije samo bosanskohercegovačka rana. Ona je univerzalna opomena i poziv
čovječanstvu.
Opomena
da međunarodna zajednica ne smije ostati nijema pred velikodržavnim projektima
i politikom mržnje.
Poziv da
jačamo institucije međunarodnog prava, štitimo istinu od negatora genocida i
branimo pravo svakog čovjeka na dostojanstvo, sigurnost i život bez straha.
Naša je
trajna obaveza da čuvamo istinu o svirepo ubijenim u genocidu, ali i da
osiguramo bolju budućnost preživjelim stanovnicima Srebrenice, Podrinja i
cijele Bosne i Hercegovine.
Istina
je jaka onoliko koliko je čuvamo.
Pravde
ima samo ako se za nju borimo.
Negatori
genocida moraju znati da ne postoji ovozemaljska sila koja će nas zaustaviti u
potrazi za pravdom.
Mi
nikada nećemo pokleknuti.
Vječno
ćemo čuvati istinu o Srebrenici.