Naša je ljudska dužnost da iskažemo saosjećanje s njihovim porodicama, kao i s porodicama svih žrtava genocida.

Srebrenica je planetarna opomena da se na mržnju, dehumanizaciju i velikodržavne projekte mora pravovremeno i adekvatno odgovoriti.

Sudovi Ujedinjenih nacija (UN) presudili su da je počinjen genocid nad Bošnjacima.

Masovne egzekucije počinjene u julu 1995. godine nisu bile rezultat spontanog djelovanja i nekontrolirane mržnje. Naprotiv, genocid je svjesno i detaljno planiran i brutalno počinjen.

Vojska i policija Republike Srpske, djelujući po naređenju tadašnjeg političkog rukovodstva, počinile su genocid.

U počinjenju genocida učestvovale su i policijske jedinice iz Srbije. Genocid nad Bošnjacima ne bi bio moguć bez institucionalne podrške rukovodstva susjedne Srbije, sa Slobodanom Miloševićem na čelu.

Međunarodni sud pravde utvrdio je da je Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Srbija i njen tadašnji režim proglašeni su odgovornim jer su mogli, a nisu spriječili genocid.

Posljedice pokušaja stvaranja velikosrpske države su genocid, masovne grobnice, spaljeni gradovi i sela, stotine hiljada ubijenih, nestalih, raseljenih i protjeranih.

Genocid nad Bošnjacima odvijao se pred očima cijelog svijeta.

Ključne greške tadašnje međunarodne zajednice tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu su, između ostalog, sljedeće:

- uspostavila je embargo na uvoz oružja nenaoružanim braniteljima Republike Bosne i Hercegovine;

- zagovarala je etničke podjele;

- kontinuirano je popuštala zahtjevima agresora na štetu Republike Bosne i Hercegovine;

- uspostavila je nemoralnu strategiju podjele krivice između zločinaca i žrtava;

- i uspostavila je „Sigurne zone UN-a“ koje su bile sve osim sigurne.

I nakon svega, neki nam poručuju, nemojte govoriti o prošlosti, okrenite se budućnosti.

To je opasna poruka.

I sadašnjim i budućim generacijama poručujem: ako ne sačuvamo istinu o našoj prošlosti, mi nećemo imati ni sadašnjost ni budućnost.

Veliki državnik i humanista Vaclav Havel je svojevremeno rekao:

„Ako nismo u stanju da zlu od samog početka pogledamo u oči i da mu se suprotstavimo, rizikujemo da to kasnije uopće nećemo moći učiniti. Svaki put kada popustimo nasilniku, to popuštanje sadrži i opasnost da se točak užasa ponovo počne okretati.“

Ove Havelove riječi su velika opomena čovječanstvu.

Svi moramo biti svjesni da se nasilnicima ne smije popuštati.

Zato je zajednička zadaća da zaustavimo nasilnike na vrijeme, jer tako sprečavamo okretanje „točka užasa“.

Poštovani,

iako živimo u nepravednom svijetu izborili smo se za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Prije dva dana u sali Generalne skupštine UN-a obilježili smo Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Srebrenica je postala planetarni simbol borbe za istinu i ljudsko dostojanstvo.

Istina o Srebrenici nikada neće biti zaboravljena.

O tome svjedoči i hrabra borba naših heroina - Majki Srebrenice.

Svjedoče presude najviših sudova UN-a.

Svjedoči Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Svjedoči spomenik Cvijet Srebrenice, u sjedištu UN-a u Njujorku.

Svjedoče spomenici žrtvama genocida u Parizu, Beču i brojnim drugim gradovima širom svijeta.

Svjedoči UN Outreach program o genocidu u Srebrenici.

Svjedoče dobronamjerni ljudi u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, koji nastavljaju čuvati istinu i boriti se za pravdu.

Zašto su planetarno važni Rezolucija UN-a i spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a?

Između ostalog, zbog toga što:

- nadilaze granice jedne države i jednog vremena;

- govore univerzalnim jezikom ljudskih prava i međunarodne odgovornosti;

- potvrđuju istinu;

 - imaju preventivnu dimenziju;

 - jačaju kulturu sjećanja;

- suprotstavljaju se govoru mržnje i dehumanizacije;

- reafirmiraju i osnažuju presude međunarodnih sudova;

- i povezuju sudsku praksu, međunarodne obaveze i institucionalno djelovanje UN-a u jedinstven normativni okvir usmjeren na očuvanje istine i prevenciju genocida.

Dame i gospodo,

Srebrenica nije samo bosanskohercegovačka rana. Ona je univerzalna opomena i poziv čovječanstvu.

Opomena da međunarodna zajednica ne smije ostati nijema pred velikodržavnim projektima i politikom mržnje.

Poziv da jačamo institucije međunarodnog prava, štitimo istinu od negatora genocida i branimo pravo svakog čovjeka na dostojanstvo, sigurnost i život bez straha.

Naša je trajna obaveza da čuvamo istinu o svirepo ubijenim u genocidu, ali i da osiguramo bolju budućnost preživjelim stanovnicima Srebrenice, Podrinja i cijele Bosne i Hercegovine.

Istina je jaka onoliko koliko je čuvamo.

Pravde ima samo ako se za nju borimo.

Negatori genocida moraju znati da ne postoji ovozemaljska sila koja će nas zaustaviti u potrazi za pravdom.

Mi nikada nećemo pokleknuti.

Vječno ćemo čuvati istinu o Srebrenici.